Virovtica.com
     
 
U srpnju...
 
 

4. srpnja 1903. godine
Održana je izvanredna sjednica obæinskog zastupstva u prisutnosti oblasnog predstojnika Kramariæa, predsjednika opæinske uprave Mozolovskog zapisnièara Lesjaka i 24 odbornika. Sjednica je imala èetiri toèke dnevnog reda od kojih je jedna bila odluka da se brzojavom izrazi èestitka novoimenovanom banu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije dr. Teodoru grofu Pejaèeviæu.

14. srpnja 1900. godine
U prisutnosti brojnog opæinstva i zastupnika predoèena je ponuda za uvoðenje acetilenskog svijetla u Virovitici.

23. srpnja 1726. godine
Sveèano je postavljen temeljni kamen za virovitièki franjevaèki samostan. Ovaj dogaðaj zabilježio je Palja o. Dominik "pod upravom oca Elzearija Besedièeka, jubilarnog lektora, definitora provincije oca Anzelma Dolera, Kapistrana Štibera, Ambrozija Sakašiæa, Ladislava Szente, te oca Godfrida Mauzera, kustosa i Dominika paljaka, upravitelja virovitièke rezidencije zapoèela je gradnja ovoga samostana"...

25. srpnja 1900. godine
U opæinskoj kuæi s poèetkom u 21 sat održana je proba acetilenskog svijetla.

26. srpnja 1900. godine
U opæinskoj dvorani održana je konferencija o acetilenskoj rasvjeti u Virovitici. Konferenciji je prisustvovao i direktor Acetylenskog društva i veæina odbornika. Prema novinskom izvještaju objavljenom u "Virovitièanu" rasprava je imala povoljan rezultat, a i korist opæine ne bi bila mala. Prema ugovoru navedeno društvo trebalo je acetilensku rasvjetu postaviti, a opæina bi prvu ratu otplate trebala platiti ako sve bude dobro funkcioniralo.

28. srpnja 1772. godine
Josip Pejaèeviæ Našièki tadašnji vlasnik i virovitièkog vlastelinstva dobio je od kraljice Marije Terezije grofovsku èast, povelju kojom njemu i njegovim sinovima daje grofovsku titulu. Od tada u svom naslovu Pejaèeviæi nose pridjevak grofovi od Virovitice, taj naslov i danas porodica koristi.

30. srpnja 1684. godine
Nakon osloboðenja Virovitice od turske vlasti u gradu je kapetan Lesle smjestio dosta jaku posadu s pukovnikom Friedrichom Gallom na èelu. Slijedeæa utvrda koju je trebalo osvojiti bila je Brezovica. Svoje èete general Trautmansdorf usmjeri prema Brezovici i uz pomoæ ustanièkih èeta pod vodstvom Josipa Kolajkoviæa 30. srpnja 1684. godine prisili njezinu tursku posadu na predaju. I ova je posada kao i virovitièka mogla slobodno otiæi, a pukovnik Janko Makar otpratio ju je do Èaðavice. Tako su od kraja srpnja i prvih dana kolovoza 1684. godine Virovitica i njezina okolica bile zauvijek osloboðene osmanske vladavine. S propašæu turske vlasti nestao je èitav jedan svijet, koji æe ostati još jedino živ u sjeæanjima i prièama, a njihova nekadašnja uloga na granici Osmanskog carstva postat æe povijesno svjedoèanstvo o jednom vremenu.

31. srpnja 1726. godine
Knez Josip Folck de Cordona uveden je u posjed Virovitice i okolnih sela. Time je prestala vojna uprava kraljevske Dvorske komore i kraljevskog Dvorskog ratnog vijeæa. Vojna vlast bila je uspostavljena u ovim krajevima nakon osloboðenja od turske vlasti.