Virovtica.com
     
 
U travnju...
 
 
6. travnja 1356. godine
Stolnobiogradski kaptol naèinio je transumpt (ovjerovljeni prijepis) isprave hercega Kolomana iz 1234. godine, kojom Virovitici daje sloboštine slobodnog kraljevskog grada.

8. travnja 1755. godine

Nakon primljenih izvještaja o izbijanju seljaèkih buna na prostoru Virovitièke županije, kraljica Marija Terezija imenuje posebnu komisiju. Ova komisija trebala je istražiti uzroke bune i kao izaslani kraljevski sud (judicium delegatum) presuditi krivce.

12. travnja 1746. godine
Nakon petnaestogodišnjih priprema graðevnog materijala, Franjevcima u Virovitici uprava Ladislavske provincije dopušta gradnju samostanske crkve Sv. Roka. Temeljni kamen postavio je 12 travnja Ljudevit Pataèiæ od Zajezde, prvi župan obnovljene Virovitièke županije. Tako je poèela gradnja jedne od najljepših baroknih crkava sjeverne Hrvatske.

13. travnja 1942. godine

U Virovitici je umro Jan Vlašimsky, zborovoða, skladatelj i glazbeni uèitelj. Rodom iz Èeške u naš grad dolazi 1886. godine, kada je Društvo za promicanje glazbe raspisalo natjeèaj za novog kapelnika i uèitelja guslanja (violine).

18. travnja 1837. godine

Grof Ladislav Pejaèeviæ izvijestio je Virovitièku županiju da je krajiška vojska iz Ðurðevaèke regimente povuèena iz svih sela osim Graca. Vojska je dovedena da oružjem prisili kmetove iz Graca, Lozana, Turnašice, Vukosavljevice i Bušetine, da prihvate popis vlastelinskih prihoda. Kolovoðe bune bili su pohapšeni, a potom izvedeni pred sud.

18.  travnja 1894. godine
U Virovitici je umro Adolf Reumann, koji je mnogo pridonio napretku trgovišta, premda nije bio roðen Virovitièan. Roðen je u Èeškoj, odakle je 1865. godine došao u Viroviticu, kao dohodarski pristav na vlastelinstvu kneza Schaumburg-Lippe. Zavolio je Viroviticu, u kojoj je iza velikog požara 1871. godine pomogao osnovati vatrogasno društvo, kojemu je bio nadzapovjednik. Vlastelinski dohodar (Rentmeister) bio je od 1874. godine, a od 1876. do smrti bio je odbornik trgovišta Virovitica. Njegovim je nastojanjem "Štedovna i predujmovna zadruga" 1891. odluèila u gradu graditi veliku i lijepu kuæu, dovršena 1892. godine (virovitièanima znana i kao Prva Hrvatska štedionica). Reumann je pokrenuo misao za gradnju bolnice, koje tada nije bilo u Virovitici. Sastavljen je i odbor za gradnju bolnice, koji je poèetkom 1894. godine od ministarstva financija dobio dozvolu, da smije prirediti lutriju izdanjem i prodajom 30.000 sreæaka po 20 novèiæa.

19. travnja 1497. godine
Pred sudom u Èazmi trebali su se pojaviti optuženi donjobukovaèki seljaci, koji su oružjem napali pavlinski samostan sv. Benedikta u Baqi (Donjoj Bukovici - Špišiæ Bukovica), ali se niti jedan od njih nije odazvao pozivu na sud pa je zastupnik pavlina Benedikt iz Ivaniæa zatražio da se svi "svetogrdnici" odmah osude "in contumatiam" - u odsutnosti. Ovaj zahtjev lektor Ivan nije prihvatio, jer po pravnim propisima presuda u odsutnosti donosila se poslije treæe ogluhe na poziv suda.

19. travnja 1514. godine
Izdana je isprava o prodaji zemljišta Ivanu Banffyju na podruèju grada Virovitice.

Velika subota 1910. godine

Oko tri sata popodne porodila se vatra u štali g. Welesa. Vatra se širila vrlo brzo. Dok se je vatrogasna momèad skupila, štala je veæ bila sva u plamenu. Kako je oèevidac pripovijedao vatra se je širila takovom brzinom jer je bila puna sijena, te se životinje nisu mogle spasiti. Izgorjela je cijela štala, pošto je bila osigurana, vlasnik je bar donekle nadoknadio štetu.

22. travnja 1900. godine
Dvorskom komorskom savjetniku i ravnatelju imanja prejasnoga kneza Schaumburg-Lippe Adolfu Hansemannu, prirediše èinovnici i zakupnici vlastelinstva Virovitice i Darde proslavu 25 godišnjice èinovnièkoga djelovanja. Slavljeniku su stigli mnogi èestitari, meðu njima i ministar savjetnik Alfred Erenhöter, èiji je otac takoðer bio dugogodišnji èinovnik toga vlastelinstva, mladi grof Aladar Jankoviæ. Bili su tu i predstavnici virovitièkih društava kojima je Hansemann bio predsjednik. Podravnatelj Evitez Raindl predao je sveèaru kneževski domaæi (kuæni) red III. razreda uz èestitku kneževske dvorske komore. U ime vlastelinskih èinovnika šumarnik Müller, uredski savjetnik Wedemeyer i ravnatelj Geidemann iz Darde uz èestitke predali su skupocjene darove: dva srebrna trokraka svijeænjaka, servis za èaj i bakreni samovar. Potom je pripremljen sveèani banket uz koncert domaæe glazbe koji je zapoèeo Hansemannovom koraènicom, skladao i sveèaru posvetio kapelnik Jan Vlašimsky.

22. travnja 1904. godine
Uèenici osmoga razreda više puèke škole posjetili su domaæi paromlin "Gizela" vlasnika P. Rohrbahera. Na razgledavanje paromlina uèenike je poveo uèitelj fizike g. Kovaèeviæ uz prisustvovanje ravnatelja Grguriæa. Svrha posjeta bila je da se uèenicima zorno protumaèi parostroj i njegova upotreba. Planirani su slièni posjeti na željeznicu, ciglanu i drugim virovitièkim tvornicama.

25. travnja 1474. godine
U Budimu je izdana isprava kojom samostan križara u Albi uvodi u posjed utvrde Virovitica s 18 posjeda Nikolu i Jakoba Banffy.

26. travnja 1755. godine
O izboru opunomoæenika za pregovore o oslobaðanju trgovišta Virovitice od feudalne ovisnosti, opæina je obavijestila županiju. Protiv namjere graðana 26. travnja 1755. godine barun Marko Pejaèeviæ uložio je protest i izjavio da posjeduje trgovište i da nema kome da preda svoju jurisdikciju.

30. travnja 1787. godine
U Šoprunu u 77 godini umro je Josip grof Pejaèeviæ Virovitièki. Golema imanja podijeljena su meðu tri sina: Rumu i Retfalu dobio je Sigismund grof Pejaèeviæ roðen 1741. u Peèuhu; Našice je baštinio srednji sin Karlo, koji se rodio 1745. u Mantovi; Viroviticu je dobio najmlaði brat Antun grof Pejaèeviæ roðen 1749. u Osijeku, umro je u Virovitici 1802. godine. On je 1800. godine po nacrtima beèkog arhitekta Rotha zapoèeo gradnju dvorca. Sa suprugom Barbarom groficom Draškoviæ imao je dva sina i dvije kæeri.