Virovtica.com
     
 
U travnju...
 
 
6. travnja 1356. godine
Stolnobiogradski kaptol načinio je transumpt (ovjerovljeni prijepis) isprave hercega Kolomana iz 1234. godine, kojom Virovitici daje sloboštine slobodnog kraljevskog grada.

8. travnja 1755. godine

Nakon primljenih izvještaja o izbijanju seljačkih buna na prostoru Virovitičke županije, kraljica Marija Terezija imenuje posebnu komisiju. Ova komisija trebala je istražiti uzroke bune i kao izaslani kraljevski sud (judicium delegatum) presuditi krivce.

12. travnja 1746. godine
Nakon petnaestogodišnjih priprema građevnog materijala, Franjevcima u Virovitici uprava Ladislavske provincije dopušta gradnju samostanske crkve Sv. Roka. Temeljni kamen postavio je 12 travnja Ljudevit Patačić od Zajezde, prvi župan obnovljene Virovitičke županije. Tako je počela gradnja jedne od najljepših baroknih crkava sjeverne Hrvatske.

13. travnja 1942. godine

U Virovitici je umro Jan Vlašimsky, zborovođa, skladatelj i glazbeni učitelj. Rodom iz Češke u naš grad dolazi 1886. godine, kada je Društvo za promicanje glazbe raspisalo natječaj za novog kapelnika i učitelja guslanja (violine).

18. travnja 1837. godine

Grof Ladislav Pejačević izvijestio je Virovitičku županiju da je krajiška vojska iz Đurđevačke regimente povučena iz svih sela osim Graca. Vojska je dovedena da oružjem prisili kmetove iz Graca, Lozana, Turnašice, Vukosavljevice i Bušetine, da prihvate popis vlastelinskih prihoda. Kolovođe bune bili su pohapšeni, a potom izvedeni pred sud.

18.  travnja 1894. godine
U Virovitici je umro Adolf Reumann, koji je mnogo pridonio napretku trgovišta, premda nije bio rođen Virovitičan. Rođen je u Češkoj, odakle je 1865. godine došao u Viroviticu, kao dohodarski pristav na vlastelinstvu kneza Schaumburg-Lippe. Zavolio je Viroviticu, u kojoj je iza velikog požara 1871. godine pomogao osnovati vatrogasno društvo, kojemu je bio nadzapovjednik. Vlastelinski dohodar (Rentmeister) bio je od 1874. godine, a od 1876. do smrti bio je odbornik trgovišta Virovitica. Njegovim je nastojanjem "Štedovna i predujmovna zadruga" 1891. odlučila u gradu graditi veliku i lijepu kuću, dovršena 1892. godine (virovitičanima znana i kao Prva Hrvatska štedionica). Reumann je pokrenuo misao za gradnju bolnice, koje tada nije bilo u Virovitici. Sastavljen je i odbor za gradnju bolnice, koji je početkom 1894. godine od ministarstva financija dobio dozvolu, da smije prirediti lutriju izdanjem i prodajom 30.000 srećaka po 20 novčića.

19. travnja 1497. godine
Pred sudom u Čazmi trebali su se pojaviti optuženi donjobukovački seljaci, koji su oružjem napali pavlinski samostan sv. Benedikta u Baqi (Donjoj Bukovici - Špišić Bukovica), ali se niti jedan od njih nije odazvao pozivu na sud pa je zastupnik pavlina Benedikt iz Ivanića zatražio da se svi "svetogrdnici" odmah osude "in contumatiam" - u odsutnosti. Ovaj zahtjev lektor Ivan nije prihvatio, jer po pravnim propisima presuda u odsutnosti donosila se poslije treće ogluhe na poziv suda.

19. travnja 1514. godine
Izdana je isprava o prodaji zemljišta Ivanu Banffyju na području grada Virovitice.

Velika subota 1910. godine

Oko tri sata popodne porodila se vatra u štali g. Welesa. Vatra se širila vrlo brzo. Dok se je vatrogasna momčad skupila, štala je već bila sva u plamenu. Kako je očevidac pripovijedao vatra se je širila takovom brzinom jer je bila puna sijena, te se životinje nisu mogle spasiti. Izgorjela je cijela štala, pošto je bila osigurana, vlasnik je bar donekle nadoknadio štetu.

22. travnja 1900. godine
Dvorskom komorskom savjetniku i ravnatelju imanja prejasnoga kneza Schaumburg-Lippe Adolfu Hansemannu, prirediše činovnici i zakupnici vlastelinstva Virovitice i Darde proslavu 25 godišnjice činovničkoga djelovanja. Slavljeniku su stigli mnogi čestitari, među njima i ministar savjetnik Alfred Erenhöter, čiji je otac također bio dugogodišnji činovnik toga vlastelinstva, mladi grof Aladar Janković. Bili su tu i predstavnici virovitičkih društava kojima je Hansemann bio predsjednik. Podravnatelj Evitez Raindl predao je svečaru kneževski domaći (kućni) red III. razreda uz čestitku kneževske dvorske komore. U ime vlastelinskih činovnika šumarnik Müller, uredski savjetnik Wedemeyer i ravnatelj Geidemann iz Darde uz čestitke predali su skupocjene darove: dva srebrna trokraka svijećnjaka, servis za čaj i bakreni samovar. Potom je pripremljen svečani banket uz koncert domaće glazbe koji je započeo Hansemannovom koračnicom, skladao i svečaru posvetio kapelnik Jan Vlašimsky.

22. travnja 1904. godine
Učenici osmoga razreda više pučke škole posjetili su domaći paromlin "Gizela" vlasnika P. Rohrbahera. Na razgledavanje paromlina učenike je poveo učitelj fizike g. Kovačević uz prisustvovanje ravnatelja Grgurića. Svrha posjeta bila je da se učenicima zorno protumači parostroj i njegova upotreba. Planirani su slični posjeti na željeznicu, ciglanu i drugim virovitičkim tvornicama.

25. travnja 1474. godine
U Budimu je izdana isprava kojom samostan križara u Albi uvodi u posjed utvrde Virovitica s 18 posjeda Nikolu i Jakoba Banffy.

26. travnja 1755. godine
O izboru opunomoćenika za pregovore o oslobađanju trgovišta Virovitice od feudalne ovisnosti, općina je obavijestila županiju. Protiv namjere građana 26. travnja 1755. godine barun Marko Pejačević uložio je protest i izjavio da posjeduje trgovište i da nema kome da preda svoju jurisdikciju.

30. travnja 1787. godine
U Šoprunu u 77 godini umro je Josip grof Pejačević Virovitički. Golema imanja podijeljena su među tri sina: Rumu i Retfalu dobio je Sigismund grof Pejačević rođen 1741. u Pečuhu; Našice je baštinio srednji sin Karlo, koji se rodio 1745. u Mantovi; Viroviticu je dobio najmlađi brat Antun grof Pejačević rođen 1749. u Osijeku, umro je u Virovitici 1802. godine. On je 1800. godine po nacrtima bečkog arhitekta Rotha započeo gradnju dvorca. Sa suprugom Barbarom groficom Drašković imao je dva sina i dvije kćeri.