Virovtica.com
     
 
U prosincu...
 
 

1. prosinca 1527. godine
Kralj Ferdinand lišio je Ivana Banfyja (pristaša Ivana Zapolje) svih njegovih posjeda, pa je Viroviticu darovao svojoj ženi Ani. Meðutim kraljica nikada nije zagospodarila Viroviticom, jer se Banfy u njoj uspio održati.

2. prosinca 1905. godine
Dovršeno je postavljanje telefona, i predano opæinstvu Virovitice na upotrebu.

2. prosinca 1907. godine
Mjesno redarstvo zateklo je oko 11 sati u noæi kod zidara Franje Volenika više nauènika i ratarskih djeèaka gdje se igraju "einundzwanzig". Karte i novac redarstvo je zaplijenilo, a prijavu podnijelo kotarskom sudu.

5. prosinca 1906. godine
Dovršeno je asfaltiranje ulica u gradu, koje je zapoèelo 1. rujna iste godine. Za vrijeme trajanja radova skoro je neprekidno trajalo lijepo vrijeme, pa su asvaltni trotoar dobile ulice koje je odredilo zastupstvo te one koje su se dobrovoljno prijavile. Strojevi su ostali u gradu preko zime, da mogu nastaviti posao na proljeæe. "Virovitièki zavièaj" piše i slijedeæe: "Primjetiti nam je da je u glavnom raðeno dosta solidno, èemu je mnogo pomogao i nadzor, koga je postavilo opæinsko zastupstvo. Virovitica je dobila asfaltnim trotoarom sasvim drugo lice, te ne samo da je sa estetièke strane ljepša, nego je i mnogo zdravlje, a mnogo æe se prištediti i na obuæi. - Radosno nam je spomenuti i to, kako se u naših Virovitièana opaža smisao za ljepotu time, što su mnogi, ako i siromašniji, rado pristali na to, kad ih se je pitalo, jesu li za to, da im se - naravski na njihov raèun pred kuæe stavi asfaltni trotoar".

6.   prosinca   1622.  godine
Koprivnièki nadkapetan šalje generalu Trautmansdorfu izvještaj o provalama i štetama koje su poèinili Turci na podruèju koprivnièke kapetanije. Ove provale i odvoðenje ljudi poèinili su turci iz Virovitice. Na pljaèke, otimaèine, paleže i odvoðenje ljudi uzvraæali su Turcima krajišnici ðurðevaèke i koprivnièke kapetanije.

9.   prosinca   1745.   godine
U Osijeku je održana prva sjednica novoosnovane Virovitièke županije. Tada je odluèeno da se županija razdijeli na tri upravna okruga virovitièki, osjeèki i ðakovaèki. Virovitièki okrug èinila su vlastelinska imanja: Špišiæ Bukovica, Virovitica, Voæin, Mikleuš, i zapadni dio imanja Valpovo. Velike i male županijske skupštine sastajat æe se izmjence u Virovitici, Osijeku i Valpovu.

14. prosinca 1910. godine
Kralj i car Franjo Josip izdao je rješenje kojim je vlastelin Franjo Kukuljeviæ-Bassany postao veliki župan Virovitièke županije.

17. prosinca 1905. godine
Virovitica je dobila meðuopæinsku telefonsku vezu Barè-Peèuh-Osijek.

17. prosinca 1907. godine
Prvi hrvatski sklizaèki klub u Virovitici održao je glavnu skupštinu pod predsjedavanjem dr. Otona Gavranèiæa. Za predsjednika je jednoglasno izabran Ernest Beck, za potpredsjednika Vladimir Virag, za tajnicu Dragica Jirouš, za blagajnicu Vjekoslava Žakiæ. U odbor su izabrani: Slavka Bošnjak, dr. Oton Gavranèiæ i Vjekoslav Tegl. Godišnja èlanarina iznosila je 6 kruna za obitelji, a 3 krune po osobi. Za neèlanove dnevna karta do 5 sati poslije podne iznosila je 40 filira, isto toliko iznosila je i za veèernje sklizanje do 9 sati. Kada je svirala glazba, po osobi je ulaz bio 50 filira.

17. prosinca 1909. godine
U gradu se desilo nekoliko provala, tako su lopovi iz izloga trgovca Schvarca u Strossmajerovoj ulici odnijeli 12 boca ruma i likera te kutiju bombona. Iste noæi kolaru Valentiæu ukradena su dva prednja kotaèa. Iz paromlina Ivese i Voroša kradljivci su odnijeli dvije vreæe raži. Gradsko redarstvo bilo je odmah krenulo u potragu za lopovima.

31. prosinca 1890. godine
Obavljen je popis stanovnika prema kojemu je Virovitica imala 6586 žitelja, od kojih je 3340 bilo muškoga, a 3246 ženskoga spola. Rimokatolièke vjere bilo je 6145 žitelja, židovske 265, pravoslavne 87, evangelistièke 89, a druge vjere 1 žitelj. Hrvatski je za materinski jezik imalo 4514 žitelja, maðarski 904, njemaèki 592, èeški 390, slovenski 56, slovaèki 35, a druge jezike 95 žitelja.
Te godine u Virovitici je bilo 3105 neoženjenih i neudatih osoba, 2087 vjenèanih, 392 obudovljene i 2 zakonito rastavljene osobe. Èitati i pisati nije znalo 3170 stanovnika.
Od stoke je u Virovitici bilo 1279 goveda, 769 svinja, 2637 ovaca i 16 koza, a meðu govedima, 776 krava, 370 junadi, 113 volova i 20 bikova.

Opæina Virovitica zapremala je 117 i dvije treæine èetvornih kilometara. Na toj su se površini nalazile 953 kuæe, od kojih je 819 bilo u samom trgovištu s 5711 žitelja, a 134 u predgraðima i pustarama s 875 žitelja. Tako je Antunovac imao 17 kuæa i 263 žitelja, Brezik 3 kuæe i 94 stanovnika, Golo Brdo 8 kuæa i 22 žitelja, Grabrik 4 kuæe i 9 žitelja, Korija 8 kuæa i 198 žitelja, Kozja Glava 11 kuæa i 43 žitelja, Sveti Križ 32 kuæe i 85 žitelja, Sveto Trojstvo 21 kuæu i 86 žitelja, a Sveti Ðurað 32 kuæe i 91 žitelja. Puèke su škole postojale u Virovitici i Koriji.

31. prosinca 1900. godine
Proveden je popis prema kojemu je "Virovitica imala 1014 kuæa, u kojima je stanovalo 5922 žitelja, meðu ovima 209 vojnika. Muškoga su spola bila 2964, a ženskoga 2958 žitelja. Rimokatolièke je vjere bio 5531, židovske 228, pravoslavne 113, luteranske 32, a kalvinske 18 žitelja. Hrvatski su materinski jezik imala 4652, njemaèki 559, maðarski 348, èeški 231, slovenski 47, slovaèki 37, talijanski 11, a ciganski 37 žitelja. Od tadašnjih virovitièkih stanovnika rodilo se 607 u Ugarskoj, 429 u Austriji, 4 u Bosni, a 29 u inozemstvu. Èitati i pisati nije znalo 545 muškaraca i 613 žena, koji su navršili 6 godina svoga života".

"Na podruèju virovitièke upravne opæine postojala su godine 1900. naselja: Antunovac sa 14 kuæa i 268 žitelja, Golo Brdo sa 40 kuæa i 150 žitelja, Grabrik sa 6 kuæa i 19 žitelja, Korija s 8 kuæa i 268 žitelja, Kozja Glava s 10 kuæa i 70 žitelja, Sveti Ðurað s 85 kuæa i 344 žitelja, Sveti Križ sa 40 kuæa i 153 žitelja, te Sveto Trojstvo s 51 kuæom i 186 žitelja. Osim toga bile su na tom podruèju pusta: Brdaèina, Brezik, Kiselica, Lješæara, Prkos, Razbojište, Šašnjatica i Vukojevica, na kojima je godine 1900. bilo 12 kuæa sa 214 žitelja. Tako je na podruèju cijele virovitièke opæine bilo 1280 kuæa sa 7594 žitelja, od toga 3821 muškoga, a 3773 ženskoga spola. Na spomenutim naseljima i pustama bijaše mnogo vlastelinskih namještenika i radnika maðarske i njemaèke narodnosti. Zato je cijela virovitièka opæina god. 1900. imala 5312 Hrvata, 1157 Maðara, 687 Nijemaca, 238 Èeha, 90 Slovaka, 54 Slovenca, 11 Talijana i 45 Cigana. U Ugarskoj se od tih žitelja rodilo 1103, u Austriji 451, a u inozemstvu 36. Rimokatolièke je vjere bilo 7038, židovske 228, pravoslavne 125, luteranske 65, a kalvinske 38 žitelja. Èitati i pisati nisu znala 944 muškarca i 1037 žena iznad 6 godina".

31. prosinca 1921. godine
Trgovišna obæina Virovitica ukazom kralja Aleksandra I. proglašena je gradom.

Prosinac 1954. godine
U Virovitici je osnovan Aeroklub u èijem je sastavu djelovala modelarska, jedrilièarska i padobranska sekcija. Skupštini je prisustvovao i Vampovac Slavko prvak države u padobranstvu. Tokom zimskih mjeseci održati æe se u Virovitici poèetnièki teèaj modelarstva. Za padobrance je održana teoretska nastava, kako bi se na proljeæe mogao organizirati teèaj s praktiènom nastavom na terenu. Na osnivaèkoj skupštini izabrani su èlanovi Upravnog odbora: Nikola Baèiæ (predsjednik), Josip Treber (dopredsjednik), Borjanoviæ Milan (tajnik), Paulin Dubravko (blagajnik), Tesia Savo, Radloviæ Stevo, ing, Heinel Julije, Horvat Oskar, Ištvanoviæ Ferdo, i Vampovac Josip. Za poèasnog predsjednika izabran je Zvonko Lokmer. Aeroklub koji danas djeluje osnovan je 1988. godine.