Virovtica.com
     
 
U prosincu...
 
 

1. prosinca 1527. godine
Kralj Ferdinand lišio je Ivana Banfyja (pristaša Ivana Zapolje) svih njegovih posjeda, pa je Viroviticu darovao svojoj ženi Ani. Međutim kraljica nikada nije zagospodarila Viroviticom, jer se Banfy u njoj uspio održati.

2. prosinca 1905. godine
Dovršeno je postavljanje telefona, i predano općinstvu Virovitice na upotrebu.

2. prosinca 1907. godine
Mjesno redarstvo zateklo je oko 11 sati u noći kod zidara Franje Volenika više naučnika i ratarskih dječaka gdje se igraju "einundzwanzig". Karte i novac redarstvo je zaplijenilo, a prijavu podnijelo kotarskom sudu.

5. prosinca 1906. godine
Dovršeno je asfaltiranje ulica u gradu, koje je započelo 1. rujna iste godine. Za vrijeme trajanja radova skoro je neprekidno trajalo lijepo vrijeme, pa su asvaltni trotoar dobile ulice koje je odredilo zastupstvo te one koje su se dobrovoljno prijavile. Strojevi su ostali u gradu preko zime, da mogu nastaviti posao na proljeće. "Virovitički zavičaj" piše i slijedeće: "Primjetiti nam je da je u glavnom rađeno dosta solidno, čemu je mnogo pomogao i nadzor, koga je postavilo općinsko zastupstvo. Virovitica je dobila asfaltnim trotoarom sasvim drugo lice, te ne samo da je sa estetičke strane ljepša, nego je i mnogo zdravlje, a mnogo će se prištediti i na obući. - Radosno nam je spomenuti i to, kako se u naših Virovitičana opaža smisao za ljepotu time, što su mnogi, ako i siromašniji, rado pristali na to, kad ih se je pitalo, jesu li za to, da im se - naravski na njihov račun pred kuće stavi asfaltni trotoar".

6.   prosinca   1622.  godine
Koprivnički nadkapetan šalje generalu Trautmansdorfu izvještaj o provalama i štetama koje su počinili Turci na području koprivničke kapetanije. Ove provale i odvođenje ljudi počinili su turci iz Virovitice. Na pljačke, otimačine, paleže i odvođenje ljudi uzvraćali su Turcima krajišnici đurđevačke i koprivničke kapetanije.

9.   prosinca   1745.   godine
U Osijeku je održana prva sjednica novoosnovane Virovitičke županije. Tada je odlučeno da se županija razdijeli na tri upravna okruga virovitički, osječki i đakovački. Virovitički okrug činila su vlastelinska imanja: Špišić Bukovica, Virovitica, Voćin, Mikleuš, i zapadni dio imanja Valpovo. Velike i male županijske skupštine sastajat će se izmjence u Virovitici, Osijeku i Valpovu.

14. prosinca 1910. godine
Kralj i car Franjo Josip izdao je rješenje kojim je vlastelin Franjo Kukuljević-Bassany postao veliki župan Virovitičke županije.

17. prosinca 1905. godine
Virovitica je dobila međuopćinsku telefonsku vezu Barč-Pečuh-Osijek.

17. prosinca 1907. godine
Prvi hrvatski sklizački klub u Virovitici održao je glavnu skupštinu pod predsjedavanjem dr. Otona Gavrančića. Za predsjednika je jednoglasno izabran Ernest Beck, za potpredsjednika Vladimir Virag, za tajnicu Dragica Jirouš, za blagajnicu Vjekoslava Žakić. U odbor su izabrani: Slavka Bošnjak, dr. Oton Gavrančić i Vjekoslav Tegl. Godišnja članarina iznosila je 6 kruna za obitelji, a 3 krune po osobi. Za nečlanove dnevna karta do 5 sati poslije podne iznosila je 40 filira, isto toliko iznosila je i za večernje sklizanje do 9 sati. Kada je svirala glazba, po osobi je ulaz bio 50 filira.

17. prosinca 1909. godine
U gradu se desilo nekoliko provala, tako su lopovi iz izloga trgovca Schvarca u Strossmajerovoj ulici odnijeli 12 boca ruma i likera te kutiju bombona. Iste noći kolaru Valentiću ukradena su dva prednja kotača. Iz paromlina Ivese i Voroša kradljivci su odnijeli dvije vreće raži. Gradsko redarstvo bilo je odmah krenulo u potragu za lopovima.

31. prosinca 1890. godine
Obavljen je popis stanovnika prema kojemu je Virovitica imala 6586 žitelja, od kojih je 3340 bilo muškoga, a 3246 ženskoga spola. Rimokatoličke vjere bilo je 6145 žitelja, židovske 265, pravoslavne 87, evangelističke 89, a druge vjere 1 žitelj. Hrvatski je za materinski jezik imalo 4514 žitelja, mađarski 904, njemački 592, češki 390, slovenski 56, slovački 35, a druge jezike 95 žitelja.
Te godine u Virovitici je bilo 3105 neoženjenih i neudatih osoba, 2087 vjenčanih, 392 obudovljene i 2 zakonito rastavljene osobe. Čitati i pisati nije znalo 3170 stanovnika.
Od stoke je u Virovitici bilo 1279 goveda, 769 svinja, 2637 ovaca i 16 koza, a među govedima, 776 krava, 370 junadi, 113 volova i 20 bikova.

Općina Virovitica zapremala je 117 i dvije trećine četvornih kilometara. Na toj su se površini nalazile 953 kuće, od kojih je 819 bilo u samom trgovištu s 5711 žitelja, a 134 u predgrađima i pustarama s 875 žitelja. Tako je Antunovac imao 17 kuća i 263 žitelja, Brezik 3 kuće i 94 stanovnika, Golo Brdo 8 kuća i 22 žitelja, Grabrik 4 kuće i 9 žitelja, Korija 8 kuća i 198 žitelja, Kozja Glava 11 kuća i 43 žitelja, Sveti Križ 32 kuće i 85 žitelja, Sveto Trojstvo 21 kuću i 86 žitelja, a Sveti Đurađ 32 kuće i 91 žitelja. Pučke su škole postojale u Virovitici i Koriji.

31. prosinca 1900. godine
Proveden je popis prema kojemu je "Virovitica imala 1014 kuća, u kojima je stanovalo 5922 žitelja, među ovima 209 vojnika. Muškoga su spola bila 2964, a ženskoga 2958 žitelja. Rimokatoličke je vjere bio 5531, židovske 228, pravoslavne 113, luteranske 32, a kalvinske 18 žitelja. Hrvatski su materinski jezik imala 4652, njemački 559, mađarski 348, češki 231, slovenski 47, slovački 37, talijanski 11, a ciganski 37 žitelja. Od tadašnjih virovitičkih stanovnika rodilo se 607 u Ugarskoj, 429 u Austriji, 4 u Bosni, a 29 u inozemstvu. Čitati i pisati nije znalo 545 muškaraca i 613 žena, koji su navršili 6 godina svoga života".

"Na području virovitičke upravne općine postojala su godine 1900. naselja: Antunovac sa 14 kuća i 268 žitelja, Golo Brdo sa 40 kuća i 150 žitelja, Grabrik sa 6 kuća i 19 žitelja, Korija s 8 kuća i 268 žitelja, Kozja Glava s 10 kuća i 70 žitelja, Sveti Đurađ s 85 kuća i 344 žitelja, Sveti Križ sa 40 kuća i 153 žitelja, te Sveto Trojstvo s 51 kućom i 186 žitelja. Osim toga bile su na tom području pusta: Brdačina, Brezik, Kiselica, Lješćara, Prkos, Razbojište, Šašnjatica i Vukojevica, na kojima je godine 1900. bilo 12 kuća sa 214 žitelja. Tako je na području cijele virovitičke općine bilo 1280 kuća sa 7594 žitelja, od toga 3821 muškoga, a 3773 ženskoga spola. Na spomenutim naseljima i pustama bijaše mnogo vlastelinskih namještenika i radnika mađarske i njemačke narodnosti. Zato je cijela virovitička općina god. 1900. imala 5312 Hrvata, 1157 Mađara, 687 Nijemaca, 238 Čeha, 90 Slovaka, 54 Slovenca, 11 Talijana i 45 Cigana. U Ugarskoj se od tih žitelja rodilo 1103, u Austriji 451, a u inozemstvu 36. Rimokatoličke je vjere bilo 7038, židovske 228, pravoslavne 125, luteranske 65, a kalvinske 38 žitelja. Čitati i pisati nisu znala 944 muškarca i 1037 žena iznad 6 godina".

31. prosinca 1921. godine
Trgovišna obćina Virovitica ukazom kralja Aleksandra I. proglašena je gradom.

Prosinac 1954. godine
U Virovitici je osnovan Aeroklub u čijem je sastavu djelovala modelarska, jedriličarska i padobranska sekcija. Skupštini je prisustvovao i Vampovac Slavko prvak države u padobranstvu. Tokom zimskih mjeseci održati će se u Virovitici početnički tečaj modelarstva. Za padobrance je održana teoretska nastava, kako bi se na proljeće mogao organizirati tečaj s praktičnom nastavom na terenu. Na osnivačkoj skupštini izabrani su članovi Upravnog odbora: Nikola Bačić (predsjednik), Josip Treber (dopredsjednik), Borjanović Milan (tajnik), Paulin Dubravko (blagajnik), Tesia Savo, Radlović Stevo, ing, Heinel Julije, Horvat Oskar, Ištvanović Ferdo, i Vampovac Josip. Za počasnog predsjednika izabran je Zvonko Lokmer. Aeroklub koji danas djeluje osnovan je 1988. godine.