Virovtica.com
     
 
U studenome...
 
 

1. studenoga 1280. godine
Privolom kraljice Elizabete uskratiše Virovitièani 1280. godine, biskupu zagrebaèkom podavanje crkvene desetine. Biskup Timotej požalio se papinskom legatu Filipu, koji je Jakovu, prepoštu kaptola u Èazmi, naložio da protiv graðana Virovitice povede crkveni postupak radi uskrate desetine. Papin legat Filip iz Budima 27. rujna 1280. godine naložio je gvardijanu franjevaèkog samostana u Virovitici, neka suce i stanovnike virovitièke pritjera na plaæanje desetine biskupu Timoteju. Iz ove isprave doznajemo da je u Virovitici veæ 1280. postojao franjevaèki samostan, koji je vjerojatno podigla kraljica Marija.

Nakon što je prepošt kaptola èazmanskoga pozvao virovitièane, da se pokore odredbi papinog legata Filipa, pa da zagrebaèkom biskupu Timoteju plate dužnu desetinu, a oni se na ovaj poziv oglušiše, poslužio se prepošt Jakov crkvenom kaznom. On je navedenog datuma u èazmanskoj crkvi poslije evanðelja sveèanim naèinom proglasio, da iz katolièke crkve izopæuje virovitièkoga naèelnika i njegova 24 prisežnika. To je izopæenje proglašeno po cijeloj županiji virovitièkoj. Podjedno je prepošt Jakov o tome 9. studenoga 1280. godine pismeno izvijestio papinoga legata Filipa. Radi toga ustadoše protiv biskupa Timoteja velikaši i plemiæi u sjevernoj Hrvatskoj. Najviše su nasilja poèinili Gisingovci, koji su uništili imanja biskupa zagrebaèkog, napose Vašku na Dravi, koju je prisvojila kraljica Elizabeta.

Biskup se Timotej poslužio crkvenom kaznom, izopæio je sanskoga župana Ivana, te slavonskoga bana Nikolu i župana Henrika, sinove pokojnoga bana Henrika Gisinga. Te svi koji su poèinili nasilja na posjedima zagrebaèke biskupije, te koji su uskratili plaæanje desetine biskupu. Biskup je izopæenje i interdikt (uskrata crkvenih sakramenata) dao proglasiti 12. travnja 1281. godine u Virovitici u franjevaèkoj crkvi, koja je podignuta na èast Bl. Djevice Marije (in ecclesia fratrum minorum, quae in honorem beatae virginis Mariae est constructa). U ispravi se kaže da su izopæenje i interdikt proglašeni pulsatis campanis, candelis accensis et extinctis t.j. uz zvonjavu zvona zapališe svijeæe, koje su ugasnute, kad je proglašenje bilo izvršeno.

Sukobi oko plaæanja crkvene desetine potrajali su 4 godine. Do željenog mira došlo je 18. studenoga 1283. godine. Toga je dana Kraljica Elizabeta u Virovitici izdala povelju, kojom zagrebaèkoj biskupiji vraæa zanijekanu desetinu u Virovitici i u cijeloj virovitièkoj županiji. Uz obeæanje da više neæe sebi prisvajati pravo ubiranja iste desetine. Ispravom od 7. lipnja 1284. godine kralj Ladislav Kumanac odobrava što je njegova majka Elizabeta zagrebaèkoj biskupiji vratila desetinu koja se ubire u Virovitici, Lipovi i cijeloj županiji virovitièkoj.

3. studenoga 1903. godine
Sveèano je otvoren most preko Drave Terezino Polje - Barcz. Otvorenje novog mosta održano je pod vodstvom ministarskoga odsjeènoga savjetnika Vladimira Ehrenhöfera u prisutnosti zastupnika obiju vlada, susjednih županija i opæina. Tvornicu Schlick koja je izvela doljnju gradnju mosta zastupao je tvornièki nad inžinjer J. Kohn i upravitelj gradnje Bottenstein. Tehnièki vještaci pod vodstvom tehnièkog savjetnika Achila Duke pregledali su most i izjavili daje prikladan za promet, potom ga je voditelj rasprave poslije kratke besjede predao interesentima obiju zemalja i javnom prometu. Otvorenju je prisustvovalo i brojno stanovništvo obiju županija. Na kraju je povjerenstvo u sveèanoj povorci prešlo most i to sa hrvatske strane na ugarsku, gdje je u Barczu bio prireðen zajednièki doruèak.

Most je bio sagraðen na teret redovite cestovne investicije, djelomice na teret izvanredne vjeresije za gradnju mostova s ukupnim troškom od 1.000.000 kruna. Od ove svote 576.000 kruna otpada na doljnju gradnju, a 424.000 kruna na gornju željeznu konstrukciju. Doljnju gradnju napravila je Schlickova tvornica strojeva u Budimpešti, a željeznu gornju konstrukciju strojarnica kr. ug. drž. željeznice. Pokusno optereæenje mosta obavljeno je pod vodstvom Ivana Molterera kr. inžinjera. Zanimljivu je u pogledu mosta spomenuti i slijedeæe: veoma dubok temelj (22 metra ispod vode), otvor mosta iznosi 4.70 metara, dužina mosta je 280 metara, za cijelo vrijeme dvogodišnje gradnje nije se dogodila nikakova nezgoda, na mostu se pobirala maltarina.

4. studenoga 1381. godine
Po treæi puta u Virovitici boravi ugarsko hrvatski kralj Ljudevit I. sa ženom Elizabetom Kotromaniæ.

7.  studenoga 1754.  godine
Muž kraljice Marije Terezije Franjo, naložio je Virovitièkoj županiji da se o tužbi baruna Marka Pejaèeviæa protiv trgovišta Virovitice provede nova sudska rasprava. Umjesto vlastelinskog suda presudu treba donijeti županijski sud, a graðani Virovitice u sluèaju da su nezadovoljni presudom, imaju pravo apelacije na banski stol.

9. studenoga 1897. godine
U Slatini je roðen Stjepan Trick. U rodnome gradu završio je osnovnu i višu puèku školu. Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, današnja Akademija likovnih umjetnosti, upisao je 1915. godine. Na studiju su mu predavali profesori Bela Csikos Sessija kao glavni profesor te F. Kovaèeviæ, R. Auer, R. Valdec, M. K. Crnèiæ i Lj. Babiæ. Družio se je s prijateljima iz klase i drugim kolegama svoje generacije Ernestom Tomaševiæem, Ðurom Tiljkom, Marijanom Trepšeom, Ignjatom Jobom. Studij je okonèao 20. srpnja 1919. godine, a ujesen 1920. godine preuzima nastavnièko mjesto na Realnoj gimnaziji u Virovitici.

Predavao je prostoruèno risanje, deskriptivnu geometriju i crtanje èime je ostvario visoku pedagošku razinu što je imalo neposrednog udjela na likovno formiranje mnogih generacija i buduæih akademskih slikara iz Virovitice (Seits, Pavokoviæ, Bosanac, Marèeta, Manojloviæ i sinovi Nikola i Teodor). Nije svoj, jednom prekinuti slikarski opus (1926.) angažirano dalje nastavio. "Njegov slikarski opus kreæe se logiènim slijedom od crteža, akvarela i ulja, koja dominiraju svojom zrelošæu po pristupu i stilskim rješenjima slikarskih problema i upozoravaju na analogiju s djelima najznaèajnijih hrvatskih umjetnika treæeg i èetvrtog desetljeæa 20. stoljeæa".

13. studenoga 1796. godine
Opæina Virovitica tužila se "tronu najvišemu kraljevskomu" na "svakojake pogrde, psovke i grožnje" vlastelina i njegovih ljudi. U toku iste godine vlastelin se tužio županiji da mu je opæina zabranila lov u svojim šumama, a opæina je bila protiv regrutiranja gradskog notara Antuna Vargiæa. O tužbama je provedena istraga, a na naèin kako je provedena žalila se opæina, jer je tvrdila da nisu saslušani njezini svjedoci, pa se spor trgovišta i vlastelina uz nove tužbe dalje nastavio.

16. studeni 1242. godine
Kralj Bela IV izdaje u Virovitici "Zlatnu bulu", kojom Gradec današnji Zagreb, dobiva povlastice slobodnog i kraljevskog grada.

21.   studenoga   1242.  godine
Ugarsko - hrvatski kralj Bela IV. u Virovitici potvrðuje povelju hercega i bana Dionizija.

22. studenoga 1684. godine
Zagrebaèki biskup Borkoviæ izdaje dokument kojim dopušta franjevcima da obavljaju službu u Virovitici, ne samo za vojnike (Virovitica je 15. srpnja 1684. osloboðena osmanske vlasti), veæ na cijelom podruèju Virovitice.