Virovtica.com
     
 
U studenome...
 
 

1. studenoga 1280. godine
Privolom kraljice Elizabete uskratiše Virovitičani 1280. godine, biskupu zagrebačkom podavanje crkvene desetine. Biskup Timotej požalio se papinskom legatu Filipu, koji je Jakovu, prepoštu kaptola u Čazmi, naložio da protiv građana Virovitice povede crkveni postupak radi uskrate desetine. Papin legat Filip iz Budima 27. rujna 1280. godine naložio je gvardijanu franjevačkog samostana u Virovitici, neka suce i stanovnike virovitičke pritjera na plaćanje desetine biskupu Timoteju. Iz ove isprave doznajemo da je u Virovitici već 1280. postojao franjevački samostan, koji je vjerojatno podigla kraljica Marija.

Nakon što je prepošt kaptola čazmanskoga pozvao virovitičane, da se pokore odredbi papinog legata Filipa, pa da zagrebačkom biskupu Timoteju plate dužnu desetinu, a oni se na ovaj poziv oglušiše, poslužio se prepošt Jakov crkvenom kaznom. On je navedenog datuma u čazmanskoj crkvi poslije evanđelja svečanim načinom proglasio, da iz katoličke crkve izopćuje virovitičkoga načelnika i njegova 24 prisežnika. To je izopćenje proglašeno po cijeloj županiji virovitičkoj. Podjedno je prepošt Jakov o tome 9. studenoga 1280. godine pismeno izvijestio papinoga legata Filipa. Radi toga ustadoše protiv biskupa Timoteja velikaši i plemići u sjevernoj Hrvatskoj. Najviše su nasilja počinili Gisingovci, koji su uništili imanja biskupa zagrebačkog, napose Vašku na Dravi, koju je prisvojila kraljica Elizabeta.

Biskup se Timotej poslužio crkvenom kaznom, izopćio je sanskoga župana Ivana, te slavonskoga bana Nikolu i župana Henrika, sinove pokojnoga bana Henrika Gisinga. Te svi koji su počinili nasilja na posjedima zagrebačke biskupije, te koji su uskratili plaćanje desetine biskupu. Biskup je izopćenje i interdikt (uskrata crkvenih sakramenata) dao proglasiti 12. travnja 1281. godine u Virovitici u franjevačkoj crkvi, koja je podignuta na čast Bl. Djevice Marije (in ecclesia fratrum minorum, quae in honorem beatae virginis Mariae est constructa). U ispravi se kaže da su izopćenje i interdikt proglašeni pulsatis campanis, candelis accensis et extinctis t.j. uz zvonjavu zvona zapališe svijeće, koje su ugasnute, kad je proglašenje bilo izvršeno.

Sukobi oko plaćanja crkvene desetine potrajali su 4 godine. Do željenog mira došlo je 18. studenoga 1283. godine. Toga je dana Kraljica Elizabeta u Virovitici izdala povelju, kojom zagrebačkoj biskupiji vraća zanijekanu desetinu u Virovitici i u cijeloj virovitičkoj županiji. Uz obećanje da više neće sebi prisvajati pravo ubiranja iste desetine. Ispravom od 7. lipnja 1284. godine kralj Ladislav Kumanac odobrava što je njegova majka Elizabeta zagrebačkoj biskupiji vratila desetinu koja se ubire u Virovitici, Lipovi i cijeloj županiji virovitičkoj.

3. studenoga 1903. godine
Svečano je otvoren most preko Drave Terezino Polje - Barcz. Otvorenje novog mosta održano je pod vodstvom ministarskoga odsječnoga savjetnika Vladimira Ehrenhöfera u prisutnosti zastupnika obiju vlada, susjednih županija i općina. Tvornicu Schlick koja je izvela doljnju gradnju mosta zastupao je tvornički nad inžinjer J. Kohn i upravitelj gradnje Bottenstein. Tehnički vještaci pod vodstvom tehničkog savjetnika Achila Duke pregledali su most i izjavili daje prikladan za promet, potom ga je voditelj rasprave poslije kratke besjede predao interesentima obiju zemalja i javnom prometu. Otvorenju je prisustvovalo i brojno stanovništvo obiju županija. Na kraju je povjerenstvo u svečanoj povorci prešlo most i to sa hrvatske strane na ugarsku, gdje je u Barczu bio priređen zajednički doručak.

Most je bio sagrađen na teret redovite cestovne investicije, djelomice na teret izvanredne vjeresije za gradnju mostova s ukupnim troškom od 1.000.000 kruna. Od ove svote 576.000 kruna otpada na doljnju gradnju, a 424.000 kruna na gornju željeznu konstrukciju. Doljnju gradnju napravila je Schlickova tvornica strojeva u Budimpešti, a željeznu gornju konstrukciju strojarnica kr. ug. drž. željeznice. Pokusno opterećenje mosta obavljeno je pod vodstvom Ivana Molterera kr. inžinjera. Zanimljivu je u pogledu mosta spomenuti i slijedeće: veoma dubok temelj (22 metra ispod vode), otvor mosta iznosi 4.70 metara, dužina mosta je 280 metara, za cijelo vrijeme dvogodišnje gradnje nije se dogodila nikakova nezgoda, na mostu se pobirala maltarina.

4. studenoga 1381. godine
Po treći puta u Virovitici boravi ugarsko hrvatski kralj Ljudevit I. sa ženom Elizabetom Kotromanić.

7.  studenoga 1754.  godine
Muž kraljice Marije Terezije Franjo, naložio je Virovitičkoj županiji da se o tužbi baruna Marka Pejačevića protiv trgovišta Virovitice provede nova sudska rasprava. Umjesto vlastelinskog suda presudu treba donijeti županijski sud, a građani Virovitice u slučaju da su nezadovoljni presudom, imaju pravo apelacije na banski stol.

9. studenoga 1897. godine
U Slatini je rođen Stjepan Trick. U rodnome gradu završio je osnovnu i višu pučku školu. Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, današnja Akademija likovnih umjetnosti, upisao je 1915. godine. Na studiju su mu predavali profesori Bela Csikos Sessija kao glavni profesor te F. Kovačević, R. Auer, R. Valdec, M. K. Crnčić i Lj. Babić. Družio se je s prijateljima iz klase i drugim kolegama svoje generacije Ernestom Tomaševićem, Đurom Tiljkom, Marijanom Trepšeom, Ignjatom Jobom. Studij je okončao 20. srpnja 1919. godine, a ujesen 1920. godine preuzima nastavničko mjesto na Realnoj gimnaziji u Virovitici.

Predavao je prostoručno risanje, deskriptivnu geometriju i crtanje čime je ostvario visoku pedagošku razinu što je imalo neposrednog udjela na likovno formiranje mnogih generacija i budućih akademskih slikara iz Virovitice (Seits, Pavoković, Bosanac, Marčeta, Manojlović i sinovi Nikola i Teodor). Nije svoj, jednom prekinuti slikarski opus (1926.) angažirano dalje nastavio. "Njegov slikarski opus kreće se logičnim slijedom od crteža, akvarela i ulja, koja dominiraju svojom zrelošću po pristupu i stilskim rješenjima slikarskih problema i upozoravaju na analogiju s djelima najznačajnijih hrvatskih umjetnika trećeg i četvrtog desetljeća 20. stoljeća".

13. studenoga 1796. godine
Općina Virovitica tužila se "tronu najvišemu kraljevskomu" na "svakojake pogrde, psovke i grožnje" vlastelina i njegovih ljudi. U toku iste godine vlastelin se tužio županiji da mu je općina zabranila lov u svojim šumama, a općina je bila protiv regrutiranja gradskog notara Antuna Vargića. O tužbama je provedena istraga, a na način kako je provedena žalila se općina, jer je tvrdila da nisu saslušani njezini svjedoci, pa se spor trgovišta i vlastelina uz nove tužbe dalje nastavio.

16. studeni 1242. godine
Kralj Bela IV izdaje u Virovitici "Zlatnu bulu", kojom Gradec današnji Zagreb, dobiva povlastice slobodnog i kraljevskog grada.

21.   studenoga   1242.  godine
Ugarsko - hrvatski kralj Bela IV. u Virovitici potvrđuje povelju hercega i bana Dionizija.

22. studenoga 1684. godine
Zagrebački biskup Borković izdaje dokument kojim dopušta franjevcima da obavljaju službu u Virovitici, ne samo za vojnike (Virovitica je 15. srpnja 1684. oslobođena osmanske vlasti), već na cijelom području Virovitice.