Virovtica.com
     
 
U listopadu...
 
 

1. listopada 1902. godine
U Virovitici je otvorena županijska bolnica (to su ciglene zgrade jedna jednokatna, a druga prizemna i danas u upotrebi), kojoj je ravnatelj postao zagrebački liječnik dr. Ivan Matković.

Početak listopada 1480. godine

Kralj matija Korvin izdaje listinu, kojom potvrđuje da su virovitički župani Nikola i Jakob Banić. Ujedno opominje predstavnike županije, da će biti kažnjeni s tri zlatne marke globe ne budu li se pridržavali starih običaja o sazivanju skupštine u Virovitici, središtu županije.

5. listopada 1910. godine
Na virovitičkom pašnjaku kopala su bunar dva radnika iz Čepelovca Vid Špoljarić i Naco Šcmovčan. Na dubini od 12 metara pjeskovito tlo je popustilo, bunar se zarušio i zemlja zasula rednike. Nesreća se dogodila oko podne, na mjesto nesreće došli su: kotarski predstojnik Mraović, općinski načelnik Mozolovski, kotarski liječnik Kučenjak, ing. Oromes. Kotarski inžinjer rukovodio je iskapanjem zasutih radnika, koji su izvučeni u 10 sali na večer, živi samo onesviješćeni. Na dnu bunara prepriječila se daska od bunarske skele, te je tako nastala mala šupljina sa zrakom koji je omogućio radnicima da prežive 4 metra zemlje nad njima.

10. listopada 1846. godine
U Buckeburgu je rođen Juraj knez Schaumburg - Lippe koji će 1893. godine naslijediti oca u kneževini i u vlasništvu golemog virovitičkog vlastelinstva.

15. listopada 1876. godine
Virovitičani su priredili proslavu 800 godina od krunjenja kralja Dmitra Zvonimira. Dan ranije bile su rasvjetljene kuće i pucali su topovi. Glazba je svirajući prolazila ulicama, a ljekarnik je priredio bengalsku vatru. Na dan proslave, prije podne održana je sveta misa, a u jedan sat po podne priređen je banket. Da bi ostao trajan spomen na taj dan sabirani su dobrovoljni prinosi za osnutak knjižnice pučke škole u Virovitici.

18.  listopada 1874. godine
U gradu je održana izvanredna skupština za osnivanje čitaoničkog društva "Kasino". Sastanku su prisustvovali: Franjo Solariček, Marko Filjević, Luka Junašević, Mato Kopričanec, Vjekoslav Steiner, August Poršinski, Žiga Ungar, Tomo Lukačević, Mijo Horvat, Stjepan Horvat, Josip Manjkas, Josip Nikolić, Vipanc Branković, Samuel i Jakob Neuwirt, dr. Grunwald, Slavoljub Schubert, Dragutin Blažeković, Antun Bošnjak, Filip Rogulja, Izidor Vindiš. Arnold Deitsch, Đuro Žakić, Mijo Lukić, Florian Vorth, Martin i Stjepan Basariček.

Da bi se utemeljila čitaonica i knjižnica, izabran je uži odbor koji je prema mjesnim okolnostima do osnivačke skupštine sastavio nacrt pravila. Isti odbor trebao je sastaviti popis članova "sposobnih i vrijednih da tom društvu pristupe - pri čem se ima obazirati na pristojno i dolikujuće ponašanje društveno naobraženje, te čestito moralno i značajno ponašanje dotičnika". Društvo je imalo značajnu kulturnu ulogu u Virovitici, a bilo je i osnivačem drugih društava od kojih neka djeluju i danas.

19. listopada 1919. godine
U Virovitici je održana glavna osnivačka skupština nogometnog kluba pod imenom V.G.Š.K.-a (Virovitički građanski športski klub). Izabran je odbor koji su sačinjavali: predsjednik Leo Pollak, tajnik Pero Vuković, blagajnik Ivo Horvat, revizori J. Kauf, Luka Bralić, oružar Pavao Kovač. Odbornici: dr. Oto Gavrančić, dr. Branimir Domac, Josip Fay, Mato Pavelić, Josip Fišter i Laci Fodor

21. listopada 1754. godine
Skupština Virovitičke županije jednoglasno je potvrdila kao "pravednu i zakonitu" presudu vlastelinskog suda od 7. listopada iste godine, a prema tužbi baruna Marka Pejačevića u sporu s virovitičkim magistratom.

23. listopada 1538. godine
Luka Sekelj piše pismo Ivanu Kaštelanoviću o prilikama u Virovitici. Nakon neuspjeha Katzianerova pohoda u Slavoniju 1537. godine Turci su počeli sve više pustošiti područje Virovitičke županije. Život u tom kraju postao je nesiguran pa Sekelj moli Kaštelanovića i Gyulaya da njihovi vojnici ostanu u Virovitici i tako zaštite kmetove kako bi mogli obrati vinograde i obaviti ostale poljoprivredne radove. To znači da su turski martolozi već i oko Virovitice napadali nezaštićene ljude koje su susretali izvan utvrda. Inače Viroviticu i ostale utvrde u Podravini brane pretežno male vlastelinske čete. Da su ove vojne snage bile male svjedoči i žalba banova P. Keglevića i T. Nadasdya da za obranu čitavoga područja između Drave i Save od Virovitice do Kraljeve Velike imaju samo 400 vojnika.

24. listopada 1769. godine
Nakon smrti Josipa Pejačevića, virovitičko imanje pripalo je njegovom rođaku Josipu Pejačeviću - Našičkom. Njegovom umješnošću virovitičko imanje spašeno je od propasti. Kopanjem kanala osušio je močvaru Rogovac, uredio vrtove i ribnjake, sadio vinograde i šljivike.

27. listopada 1755. godine
U spor građana s vlastelinom ponovo se umiješala kraljica Marija Terezija, koja je naložila da trgovište ima prihvatiti privremeni urbar. Taj će urbar za stanovnike Virovitice važiti tako dugo dok zakonskim putem ne dokažu da su nekom povlasticom izuzeti od propisanih feudalnih tereta.

28. listopada 1754. godine
Virovitičkim građanima plemići suci Karlo Odobašić i Benedikt Arbanas pročitali su presudu vlastelinskog suda o njihovom sporu s vlastelinom. Čitanje presude izazvalo je opće negodovanje građana, a pri pokušaju hapšenja Ivana Adamića izbila je otvorena pobuna. Ove događaje u trgovištu Pejačević je nazvao bunom. Istovremeno je shvatio da se sam ne može obračunati s građanima. Protiv njih je podnio tužbu kraljici u kojoj je tvrdio da su i njemu građani prijetili smrću i da se protiv pobunjenih Virovitičana upotrijebi redovna ili županijska vojska.

31. listopada 1857. godine
Obavljen je prvi moderni popis stanovništva, prema tom popisu Virovitica je imala 1 dvorac, 2 majura i 600 kuća u kojima je stanovalo 4147 žitelja, od toga 3931 rimokatoličke, 137 židovske, 58 pravoslavne, 9 grkokatoličke, 7 luteranske i 5 kalvinske vjere. Hrvatski su materinski jezik imala 3262 žitelja, njemački 631, mađarski 237, talijanski 2, ciganski 15. Za rimokatolike je u Virovitici postojala župna crkva sv. Roka, za pravoslavne parohijska crkva Spasova, i sinagoga za Židove. Na pučkoj školi 4 učitelja podučavala su 170 dječaka i 104 djevojčice. Pod poštanski ured u Virovitici spadahu sela: Bušetina, Gradac, Lozan, Turanovac, Turnašica, Vukosavljevica i Špišić Bukovica. Najbliže pošte bile su u Slatini i Pitomači.