Virovtica.com
     
 
U listopadu...
 
 

1. listopada 1902. godine
U Virovitici je otvorena županijska bolnica (to su ciglene zgrade jedna jednokatna, a druga prizemna i danas u upotrebi), kojoj je ravnatelj postao zagrebaèki lijeènik dr. Ivan Matkoviæ.

Poèetak listopada 1480. godine

Kralj matija Korvin izdaje listinu, kojom potvrðuje da su virovitièki župani Nikola i Jakob Baniæ. Ujedno opominje predstavnike županije, da æe biti kažnjeni s tri zlatne marke globe ne budu li se pridržavali starih obièaja o sazivanju skupštine u Virovitici, središtu županije.

5. listopada 1910. godine
Na virovitièkom pašnjaku kopala su bunar dva radnika iz Èepelovca Vid Špoljariæ i Naco Šcmovèan. Na dubini od 12 metara pjeskovito tlo je popustilo, bunar se zarušio i zemlja zasula rednike. Nesreæa se dogodila oko podne, na mjesto nesreæe došli su: kotarski predstojnik Mraoviæ, opæinski naèelnik Mozolovski, kotarski lijeènik Kuèenjak, ing. Oromes. Kotarski inžinjer rukovodio je iskapanjem zasutih radnika, koji su izvuèeni u 10 sali na veèer, živi samo onesviješæeni. Na dnu bunara preprijeèila se daska od bunarske skele, te je tako nastala mala šupljina sa zrakom koji je omoguæio radnicima da prežive 4 metra zemlje nad njima.

10. listopada 1846. godine
U Buckeburgu je roðen Juraj knez Schaumburg - Lippe koji æe 1893. godine naslijediti oca u kneževini i u vlasništvu golemog virovitièkog vlastelinstva.

15. listopada 1876. godine
Virovitièani su priredili proslavu 800 godina od krunjenja kralja Dmitra Zvonimira. Dan ranije bile su rasvjetljene kuæe i pucali su topovi. Glazba je svirajuæi prolazila ulicama, a ljekarnik je priredio bengalsku vatru. Na dan proslave, prije podne održana je sveta misa, a u jedan sat po podne prireðen je banket. Da bi ostao trajan spomen na taj dan sabirani su dobrovoljni prinosi za osnutak knjižnice puèke škole u Virovitici.

18.  listopada 1874. godine
U gradu je održana izvanredna skupština za osnivanje èitaonièkog društva "Kasino". Sastanku su prisustvovali: Franjo Solarièek, Marko Filjeviæ, Luka Junaševiæ, Mato Koprièanec, Vjekoslav Steiner, August Poršinski, Žiga Ungar, Tomo Lukaèeviæ, Mijo Horvat, Stjepan Horvat, Josip Manjkas, Josip Nikoliæ, Vipanc Brankoviæ, Samuel i Jakob Neuwirt, dr. Grunwald, Slavoljub Schubert, Dragutin Blažekoviæ, Antun Bošnjak, Filip Rogulja, Izidor Vindiš. Arnold Deitsch, Ðuro Žakiæ, Mijo Lukiæ, Florian Vorth, Martin i Stjepan Basarièek.

Da bi se utemeljila èitaonica i knjižnica, izabran je uži odbor koji je prema mjesnim okolnostima do osnivaèke skupštine sastavio nacrt pravila. Isti odbor trebao je sastaviti popis èlanova "sposobnih i vrijednih da tom društvu pristupe - pri èem se ima obazirati na pristojno i dolikujuæe ponašanje društveno naobraženje, te èestito moralno i znaèajno ponašanje dotiènika". Društvo je imalo znaèajnu kulturnu ulogu u Virovitici, a bilo je i osnivaèem drugih društava od kojih neka djeluju i danas.

19. listopada 1919. godine
U Virovitici je održana glavna osnivaèka skupština nogometnog kluba pod imenom V.G.Š.K.-a (Virovitièki graðanski športski klub). Izabran je odbor koji su saèinjavali: predsjednik Leo Pollak, tajnik Pero Vukoviæ, blagajnik Ivo Horvat, revizori J. Kauf, Luka Braliæ, oružar Pavao Kovaè. Odbornici: dr. Oto Gavranèiæ, dr. Branimir Domac, Josip Fay, Mato Paveliæ, Josip Fišter i Laci Fodor

21. listopada 1754. godine
Skupština Virovitièke županije jednoglasno je potvrdila kao "pravednu i zakonitu" presudu vlastelinskog suda od 7. listopada iste godine, a prema tužbi baruna Marka Pejaèeviæa u sporu s virovitièkim magistratom.

23. listopada 1538. godine
Luka Sekelj piše pismo Ivanu Kaštelanoviæu o prilikama u Virovitici. Nakon neuspjeha Katzianerova pohoda u Slavoniju 1537. godine Turci su poèeli sve više pustošiti podruèje Virovitièke županije. Život u tom kraju postao je nesiguran pa Sekelj moli Kaštelanoviæa i Gyulaya da njihovi vojnici ostanu u Virovitici i tako zaštite kmetove kako bi mogli obrati vinograde i obaviti ostale poljoprivredne radove. To znaèi da su turski martolozi veæ i oko Virovitice napadali nezaštiæene ljude koje su susretali izvan utvrda. Inaèe Viroviticu i ostale utvrde u Podravini brane pretežno male vlastelinske èete. Da su ove vojne snage bile male svjedoèi i žalba banova P. Kegleviæa i T. Nadasdya da za obranu èitavoga podruèja izmeðu Drave i Save od Virovitice do Kraljeve Velike imaju samo 400 vojnika.

24. listopada 1769. godine
Nakon smrti Josipa Pejaèeviæa, virovitièko imanje pripalo je njegovom roðaku Josipu Pejaèeviæu - Našièkom. Njegovom umješnošæu virovitièko imanje spašeno je od propasti. Kopanjem kanala osušio je moèvaru Rogovac, uredio vrtove i ribnjake, sadio vinograde i šljivike.

27. listopada 1755. godine
U spor graðana s vlastelinom ponovo se umiješala kraljica Marija Terezija, koja je naložila da trgovište ima prihvatiti privremeni urbar. Taj æe urbar za stanovnike Virovitice važiti tako dugo dok zakonskim putem ne dokažu da su nekom povlasticom izuzeti od propisanih feudalnih tereta.

28. listopada 1754. godine
Virovitièkim graðanima plemiæi suci Karlo Odobašiæ i Benedikt Arbanas proèitali su presudu vlastelinskog suda o njihovom sporu s vlastelinom. Èitanje presude izazvalo je opæe negodovanje graðana, a pri pokušaju hapšenja Ivana Adamiæa izbila je otvorena pobuna. Ove dogaðaje u trgovištu Pejaèeviæ je nazvao bunom. Istovremeno je shvatio da se sam ne može obraèunati s graðanima. Protiv njih je podnio tužbu kraljici u kojoj je tvrdio da su i njemu graðani prijetili smræu i da se protiv pobunjenih Virovitièana upotrijebi redovna ili županijska vojska.

31. listopada 1857. godine
Obavljen je prvi moderni popis stanovništva, prema tom popisu Virovitica je imala 1 dvorac, 2 majura i 600 kuæa u kojima je stanovalo 4147 žitelja, od toga 3931 rimokatolièke, 137 židovske, 58 pravoslavne, 9 grkokatolièke, 7 luteranske i 5 kalvinske vjere. Hrvatski su materinski jezik imala 3262 žitelja, njemaèki 631, maðarski 237, talijanski 2, ciganski 15. Za rimokatolike je u Virovitici postojala župna crkva sv. Roka, za pravoslavne parohijska crkva Spasova, i sinagoga za Židove. Na puèkoj školi 4 uèitelja poduèavala su 170 djeèaka i 104 djevojèice. Pod poštanski ured u Virovitici spadahu sela: Bušetina, Gradac, Lozan, Turanovac, Turnašica, Vukosavljevica i Špišiæ Bukovica. Najbliže pošte bile su u Slatini i Pitomaèi.