Virovtica.com
     
 
U siječnju...
 
 

1. siječnja 1907. godine
U Virovitici je prestala s radom "Virovitička čitaonica". Čitaonica je spala na 24 člana, koji više nisu mogli uzdržavati pristojnu čitaonicu, te su se radije razišli. Većina članova pristupila je društvu "Kasino" koje broji oko 115 članova, a imaju i dovoljan broj novina za čitanje.

1. siječnja 1923. godine
Održana je prva sjednica gradskog zastupstva nakon proglašenja Virovitice gradom, predsjedavao joj je veliki župan Božić. "U građanstvu je nastalo veliko uzbuđenje i grozničavo iščekivanje jer nije bilo na čistu hoće li pobijediti volja naroda ili grupa zainteresiranih i ujedinjenih vlastodržaca, koji su sve moguće poduzimali da još kojega zajedničara predobe za sebe, ne žacajući se poduzimati niti najgadnijih pretnja i obećanja... Na novu godinu već prije 10 sati stao narod hrliti u gradsku vijećnicu, da vidi koja će grupa pobijediti i tko će biti izabran prvim načelnikom slobodnog i historički toli važnog grada Virovitice. "Tajnim glasanjem u kandidacioni odbor izabrana su Majer, Zimerman i Valentić. Božić je od svoje strane imenovao Begovića, Salajića i Ružičku". (Povici: Oho, to je pristranost!). Na to su se odbornici sa dr. Božićem povukli u susjednu sobu na vječanje, koje je trajalo 25 časaka.

Kad su se zastupnici vratili u vječnicu objavljuje dr. Božić, da pododbor predlaže za načelnika jednog od slijedećih: Vargić, Salajić, Gašpar. Ovo je bilo primljeno od zastupnika većine i građanstva najvećim negodovanjem. Padali su poklici: Skandal, to je Khuenov sistem! Gdje je kandidat većine! Fuj! Dr. Božić se grozi da će dati galeriju isprazniti. Određuje odmor. Nakon odmora koji je trajao 20 minuta prelazi se na izbor gradskog načelnika. U 11 sati 45 časova proglašuje predsjednik rezultat izbora, za g. Paulina predano je 13 a za g. Vargića 11 ceduljica, i naglašuje da izbor nije pravomoćan jer da Paulin nije uopće ni kandidiran. Zastupnik Majer hoće da stavi jedno pitanje na g. predsjedatelja no ovaj mu oduzima riječ i predlaže da se cijelo zastupstvo povuče na tajnu sjednicu. Svi zastupnici, osim g. Petrovića izlaze no ostade protestirajući proti mešetarenju g. dr. Božića...

Tajno glasovanje obavljeno je ovaj puta tako, da su zastupnici dolazili stolu predsjedatelja dr. Božića, tamo pred njim napisali glasovnicu i po tom ju stavljali u kutiju. (Povici: Jeli to tajno glasovanje?!...) Po objavljenom glasovanju pronašao je skrutinij da je predano 25 glasovnica. Zastupnik Frgić predao je 2 glasovnice. (Zaglušna buka u publici. Povici: Fuj! Treba vam taj glas!...) U sred zaglušne buke diže se zastupnik g. Petrović i govori kako je dosta šuškanja i muškanja. Kada je većina za gospodina Paulina neka on bude načelnik. (Poklici odobravanja g. Petroviću...) Predsjedatelj dr. Božić grozi se izpražnjenjem galerije i poziva zastupnike da pristupe ponovnom glasovanju. U velikoj uzbuđenosti čeka građanstvo rezultat ovog trećeg glasanja. Skrutinij je obavljen a dr. Božić sav zelen konstatuje da je za g. Paulina palo 14 glasova a za g. Vargića 10. (nastaje urnebesno klicanje Živio Paulin! Živio Petrović! koji je od manjine u znak protesta gadnog postupka dr. Božića glasovao s većinom). Dr. Božić konstatuje da je prema tome izabran načelnikom gradski zastupnik g. Dragutin Paulin"...
Tako je na vrlo burnoj sjednici izabran prvi gradonačelnik Virovitice. Sve to zabilježio nam je izvjestitelj Virovitičana.

3. siječnja 1755. godine
Na posjedu Antuna Špišića u Donjoj Bukovici izbila je prva donjobukovačka buna kmetova. Glavi poticaj buni jest pretjerano vlastelinovo izrabljivanje kmetova. Prema pisanju upravitelja voćinskog vlastelinstva Čačkovića da se tih dana Špišić nalazio u Donjoj Bukovici seljaci bi ga sigurno ubili.

4. siječnja 1755. godine

Naoružani donjobukovački seljaci napali su vlastelinsku kuriju Antuna Špišića. Pandur Đuka uspio je noću pobjeći, ali su iz kreveta seljaci izvukli špana Kardardovića, vezali ga i odvukli u selo, gdje su ga namjeravali pogubiti. Dolaskom plemićkog predsuca Benedikta Arbanasa seljaci su pustili špana, ali je prije toga podsudac morao saslušati seljačke optužbe uz obećanje da će ih prenijeti Špišiću.

6. siječnja 1538. godine
U Križevcima je održan sastanak Hrvatskog sabora, na kome su određene iznimne mjere za obranu Hrvatske pred turskim osvajanjem. "Svaki vlastelin mora od 36 kmetskih kuća na svojem imanju po jednog konjanika naoružati, te ga kroz godinu dana na svoj trošak uzdržavati na granici Hrvatske. Ako bi u domovinu provalio Turčin s ovećom silom te bi zauzeo koju tvrđu, tada mora svaki vlastelin osobno pograbiti oružje zajedno s petinom svojih kmetova, a u skrajnjoj nuždi dapače i sa svima kmetovima svojim. Osim toga će Hrvatska za svoju redovitu obranu uzdržavati 300 plaćenih vojnika, i to 200 pješaka i 100 konjanika, da se uzmognu suzbijati manje turske provale. Kada Turci gdjegod provale u Hrvatsku, dužni su velikaši i plemići to javiti svojim susjedima gruvanjem iz mužara i palenjem vatre. Od svakih 20 kmetskih kuća vlastelin mora držati u pripremi po jedna kola hrane za opskrbu vojske. Jednako ima dvadeseti dio svoga priroda otpremiti u pogranične tvrđe: Viroviticu, Nove Dvore i u Kraljevu Veliku"...

8. siječnja 1480. godine

Dolazi do konačnog izmirenja pavlina i bukovačkih "svetogrdnika" seljaka, koji su se početkom 1479. godine pobunili protiv pavlina u Bakvi (Špišić Bukovica).

9. siječnja 1921. godine

Josip Fay na redovnoj godišnjoj skupštini društva "Kasino" predložio je da se društvu promijeni ime. Usvojen je prijedlog gospodina Majcena da društvo promijeni ime u "Građanska čitaonica". Ovu odluku potvrdio je Upravni odbor 12 siječnja iste godine od tada društvo koristi novo ime. "Kasino" kao najstarije virovitičko društvo osnovano 1874. nastavlja svoj čitaonički rad pod novim imenom.

10. siječnja 1904. godine
Mile Kramarić predsjednik Sklizačkog društva priopćio je slavnom općinstvu da je sklizalište otvoreno i da su cijene snižene. Obiteljska karta stoji 3 krune, karta za jednu osobu 1 krunu i 60 filira, karta za pojedino sklizanje 20 filira. U društvo se građani mogu upisati u tiskari A. Habianac.

16. siječnja 1762. godine

Umro je barun marko Aleksandar Pejačević. Njemu je kraljica marija Terezija darovnicom dodijelila virovitičko imanje s utvrdom kao naknadu za dio mitrovičkog vlastelinstva, koje je pripojeno Vojnoj krajini. Osim trgovišta Virovitice imanje se sastojalo od 29 sela i 5 pustih terena. Novi gospodar nastojao je povećati feudalne terete, te dolazi u teške sukobe s građanima i kmetovima. Uz sajmove trgovištu je preuzeo pravo vinotočja, mesarenja i mitnice. Nakon njegove smrti virovitičko su vlastelinstvo kratko posjedovali njegovi rođaci Leopold i njegov brat Josip Pejačević.

21. siječnja 1755. godine

Kraljica Marija Terezija naložila je Virovitičkoj županiji da istraži koliko je Antun Špišić kao zastupnik Donje Bukovice povećao kmetske terete i time izazvao bunu seljaka.

25. siječnja 1905. godine
Virovitički zavičaj objavio je za Viroviticu podatke o rođenim, umrlim i vjenčanima u 1903. i 1904. godini. U godini 1903. rođeno je 399, umrlo 290 žitelja, a vjenčana su 99 para. U godini 1904. rođeno je 405, umrlo 299 žitelja, a vjenčao se 91 par. Kako navodi izvještaj ovi podaci odnose se na rimokatoličke stanovnike grada.

28. siječnja 1754. godine
Županijska skupština razmatrala je tužbu virovitičkih građana protiv vlastelina. Tužbu je početkom siječnja kraljica Marija Terezija predala u nadležnost županiji. Kako su predstavnici baruna Marka Pejačevića energično istupili protiv tužbe, županija ne poduzima ništa da se zaštite građani iako je kraljica tražila njihovu zaštitu.

31. siječnja 1686. godine
Prema zaključku Hrvatskog sabora, nastavila se je obnova Virovitice (nakon oslobađanja od turske vladavine 1684. godine). "Tada je naime sabor odredio, da u Viroviticu imaju poći svi kmetovi kotara plemićkog suca Andrije Benčaka u križevačkoj županiji koji moraju dati besplatne podvoze. Vjerojatno su ti kmetovi privažali građu za pojačanje virovitičke tvrđe. To je pojačanje izvodio grof Fridrik Gall, koji je poslije odlaska Turaka bio prvi zapovjednik tvrđe u Virovitici".