Virovtica.com
     
 
U sijeènju...
 
 

1. sijeènja 1907. godine
U Virovitici je prestala s radom "Virovitièka èitaonica". Èitaonica je spala na 24 èlana, koji više nisu mogli uzdržavati pristojnu èitaonicu, te su se radije razišli. Veæina èlanova pristupila je društvu "Kasino" koje broji oko 115 èlanova, a imaju i dovoljan broj novina za èitanje.

1. sijeènja 1923. godine
Održana je prva sjednica gradskog zastupstva nakon proglašenja Virovitice gradom, predsjedavao joj je veliki župan Božiæ. "U graðanstvu je nastalo veliko uzbuðenje i groznièavo išèekivanje jer nije bilo na èistu hoæe li pobijediti volja naroda ili grupa zainteresiranih i ujedinjenih vlastodržaca, koji su sve moguæe poduzimali da još kojega zajednièara predobe za sebe, ne žacajuæi se poduzimati niti najgadnijih pretnja i obeæanja... Na novu godinu veæ prije 10 sati stao narod hrliti u gradsku vijeænicu, da vidi koja æe grupa pobijediti i tko æe biti izabran prvim naèelnikom slobodnog i historièki toli važnog grada Virovitice. "Tajnim glasanjem u kandidacioni odbor izabrana su Majer, Zimerman i Valentiæ. Božiæ je od svoje strane imenovao Begoviæa, Salajiæa i Ružièku". (Povici: Oho, to je pristranost!). Na to su se odbornici sa dr. Božiæem povukli u susjednu sobu na vjeèanje, koje je trajalo 25 èasaka.

Kad su se zastupnici vratili u vjeènicu objavljuje dr. Božiæ, da pododbor predlaže za naèelnika jednog od slijedeæih: Vargiæ, Salajiæ, Gašpar. Ovo je bilo primljeno od zastupnika veæine i graðanstva najveæim negodovanjem. Padali su poklici: Skandal, to je Khuenov sistem! Gdje je kandidat veæine! Fuj! Dr. Božiæ se grozi da æe dati galeriju isprazniti. Odreðuje odmor. Nakon odmora koji je trajao 20 minuta prelazi se na izbor gradskog naèelnika. U 11 sati 45 èasova proglašuje predsjednik rezultat izbora, za g. Paulina predano je 13 a za g. Vargiæa 11 ceduljica, i naglašuje da izbor nije pravomoæan jer da Paulin nije uopæe ni kandidiran. Zastupnik Majer hoæe da stavi jedno pitanje na g. predsjedatelja no ovaj mu oduzima rijeè i predlaže da se cijelo zastupstvo povuèe na tajnu sjednicu. Svi zastupnici, osim g. Petroviæa izlaze no ostade protestirajuæi proti mešetarenju g. dr. Božiæa...

Tajno glasovanje obavljeno je ovaj puta tako, da su zastupnici dolazili stolu predsjedatelja dr. Božiæa, tamo pred njim napisali glasovnicu i po tom ju stavljali u kutiju. (Povici: Jeli to tajno glasovanje?!...) Po objavljenom glasovanju pronašao je skrutinij da je predano 25 glasovnica. Zastupnik Frgiæ predao je 2 glasovnice. (Zaglušna buka u publici. Povici: Fuj! Treba vam taj glas!...) U sred zaglušne buke diže se zastupnik g. Petroviæ i govori kako je dosta šuškanja i muškanja. Kada je veæina za gospodina Paulina neka on bude naèelnik. (Poklici odobravanja g. Petroviæu...) Predsjedatelj dr. Božiæ grozi se izpražnjenjem galerije i poziva zastupnike da pristupe ponovnom glasovanju. U velikoj uzbuðenosti èeka graðanstvo rezultat ovog treæeg glasanja. Skrutinij je obavljen a dr. Božiæ sav zelen konstatuje da je za g. Paulina palo 14 glasova a za g. Vargiæa 10. (nastaje urnebesno klicanje Živio Paulin! Živio Petroviæ! koji je od manjine u znak protesta gadnog postupka dr. Božiæa glasovao s veæinom). Dr. Božiæ konstatuje da je prema tome izabran naèelnikom gradski zastupnik g. Dragutin Paulin"...
Tako je na vrlo burnoj sjednici izabran prvi gradonaèelnik Virovitice. Sve to zabilježio nam je izvjestitelj Virovitièana.

3. sijeènja 1755. godine
Na posjedu Antuna Špišiæa u Donjoj Bukovici izbila je prva donjobukovaèka buna kmetova. Glavi poticaj buni jest pretjerano vlastelinovo izrabljivanje kmetova. Prema pisanju upravitelja voæinskog vlastelinstva Èaèkoviæa da se tih dana Špišiæ nalazio u Donjoj Bukovici seljaci bi ga sigurno ubili.

4. sijeènja 1755. godine

Naoružani donjobukovaèki seljaci napali su vlastelinsku kuriju Antuna Špišiæa. Pandur Ðuka uspio je noæu pobjeæi, ali su iz kreveta seljaci izvukli špana Kardardoviæa, vezali ga i odvukli u selo, gdje su ga namjeravali pogubiti. Dolaskom plemiækog predsuca Benedikta Arbanasa seljaci su pustili špana, ali je prije toga podsudac morao saslušati seljaèke optužbe uz obeæanje da æe ih prenijeti Špišiæu.

6. sijeènja 1538. godine
U Križevcima je održan sastanak Hrvatskog sabora, na kome su odreðene iznimne mjere za obranu Hrvatske pred turskim osvajanjem. "Svaki vlastelin mora od 36 kmetskih kuæa na svojem imanju po jednog konjanika naoružati, te ga kroz godinu dana na svoj trošak uzdržavati na granici Hrvatske. Ako bi u domovinu provalio Turèin s oveæom silom te bi zauzeo koju tvrðu, tada mora svaki vlastelin osobno pograbiti oružje zajedno s petinom svojih kmetova, a u skrajnjoj nuždi dapaèe i sa svima kmetovima svojim. Osim toga æe Hrvatska za svoju redovitu obranu uzdržavati 300 plaæenih vojnika, i to 200 pješaka i 100 konjanika, da se uzmognu suzbijati manje turske provale. Kada Turci gdjegod provale u Hrvatsku, dužni su velikaši i plemiæi to javiti svojim susjedima gruvanjem iz mužara i palenjem vatre. Od svakih 20 kmetskih kuæa vlastelin mora držati u pripremi po jedna kola hrane za opskrbu vojske. Jednako ima dvadeseti dio svoga priroda otpremiti u pograniène tvrðe: Viroviticu, Nove Dvore i u Kraljevu Veliku"...

8. sijeènja 1480. godine

Dolazi do konaènog izmirenja pavlina i bukovaèkih "svetogrdnika" seljaka, koji su se poèetkom 1479. godine pobunili protiv pavlina u Bakvi (Špišiæ Bukovica).

9. sijeènja 1921. godine

Josip Fay na redovnoj godišnjoj skupštini društva "Kasino" predložio je da se društvu promijeni ime. Usvojen je prijedlog gospodina Majcena da društvo promijeni ime u "Graðanska èitaonica". Ovu odluku potvrdio je Upravni odbor 12 sijeènja iste godine od tada društvo koristi novo ime. "Kasino" kao najstarije virovitièko društvo osnovano 1874. nastavlja svoj èitaonièki rad pod novim imenom.

10. sijeènja 1904. godine
Mile Kramariæ predsjednik Sklizaèkog društva priopæio je slavnom opæinstvu da je sklizalište otvoreno i da su cijene snižene. Obiteljska karta stoji 3 krune, karta za jednu osobu 1 krunu i 60 filira, karta za pojedino sklizanje 20 filira. U društvo se graðani mogu upisati u tiskari A. Habianac.

16. sijeènja 1762. godine

Umro je barun marko Aleksandar Pejaèeviæ. Njemu je kraljica marija Terezija darovnicom dodijelila virovitièko imanje s utvrdom kao naknadu za dio mitrovièkog vlastelinstva, koje je pripojeno Vojnoj krajini. Osim trgovišta Virovitice imanje se sastojalo od 29 sela i 5 pustih terena. Novi gospodar nastojao je poveæati feudalne terete, te dolazi u teške sukobe s graðanima i kmetovima. Uz sajmove trgovištu je preuzeo pravo vinotoèja, mesarenja i mitnice. Nakon njegove smrti virovitièko su vlastelinstvo kratko posjedovali njegovi roðaci Leopold i njegov brat Josip Pejaèeviæ.

21. sijeènja 1755. godine

Kraljica Marija Terezija naložila je Virovitièkoj županiji da istraži koliko je Antun Špišiæ kao zastupnik Donje Bukovice poveæao kmetske terete i time izazvao bunu seljaka.

25. sijeènja 1905. godine
Virovitièki zavièaj objavio je za Viroviticu podatke o roðenim, umrlim i vjenèanima u 1903. i 1904. godini. U godini 1903. roðeno je 399, umrlo 290 žitelja, a vjenèana su 99 para. U godini 1904. roðeno je 405, umrlo 299 žitelja, a vjenèao se 91 par. Kako navodi izvještaj ovi podaci odnose se na rimokatolièke stanovnike grada.

28. sijeènja 1754. godine
Županijska skupština razmatrala je tužbu virovitièkih graðana protiv vlastelina. Tužbu je poèetkom sijeènja kraljica Marija Terezija predala u nadležnost županiji. Kako su predstavnici baruna Marka Pejaèeviæa energièno istupili protiv tužbe, županija ne poduzima ništa da se zaštite graðani iako je kraljica tražila njihovu zaštitu.

31. sijeènja 1686. godine
Prema zakljuèku Hrvatskog sabora, nastavila se je obnova Virovitice (nakon oslobaðanja od turske vladavine 1684. godine). "Tada je naime sabor odredio, da u Viroviticu imaju poæi svi kmetovi kotara plemiækog suca Andrije Benèaka u križevaèkoj županiji koji moraju dati besplatne podvoze. Vjerojatno su ti kmetovi privažali graðu za pojaèanje virovitièke tvrðe. To je pojaèanje izvodio grof Fridrik Gall, koji je poslije odlaska Turaka bio prvi zapovjednik tvrðe u Virovitici".