Virovtica.com
     
 
Nedjeljna kronika
 
 

Iz "Virovitièana",  broj  7.  dne  8.  srpnja   1900. godine.

Poènimo sa nedjeljom ali ne ovom veæ malo natrag. Po podne bila Virovitica u - Milanovcu. Tu smo se liepo zabavljali, i vratili kuæi - žedni i gladni. Doduše bilo nam je zajamèeno, da æe biti svega. Ali da! Za dobiti èašu piva, morao bi upotrijebiti sve sile. Tko je kriv tako slaboj podvorbi? Jedino obæinstvo, koje je tako brojno na zabavu poteklo.
U ponedjeljak pronašao je jedan virovitièan izvrsno sredstvo proti vruæini. Eto to je bilo: Spomenutog dana odoše neka mlada gospoda, ugrijani još od nedjeljne zabave, u gostionu g. Koniga, da se malo ohladne. Gostionièar podvorio goste izvrstnim hladnim piæem, koje je ali gosp. J. u još veæi "hic" tjeralo. Sto da uèini? Nakon teškog promišljavanja skoèi veselo od stola, te ga nesta. Za malo se vrati, veseo i svjež, te nastavi "pijacu". Drugovi ga posmatrahu zaèuðeno, ali on se smije, a na licu mu nevidiš niti traga vruæine. Stali ga napastovat, da kaže kako se osvježio, od odgovori sveèano: vidi se da sam ja od vas najpametniji, ta to je jednostavna stvar. Ja sam si metnuo u svaki žep po dvie grudice - leda.


Neki dan bude ciela Kasarska ulica ugodno iznenaðena. Kako i nebi. njihov sugraðan g. V. ulovio u svom dvoru veliku - lisicu. Spomenuti zatvorio ju u svinjac te probudiv svoje ukuæane stao debatirati što da sa lisicom uradi. Odmah zakljuèi poslati ju u - muzej, sjede k stolu i napiše popratno pismo. Kada je bio gotov ode opet u dvor da si još dobro lisicu pogleda. Beš je velika, stane sam sobom razgovarati i taruæ veselo ruke, šetao dvorom. Za kradtko doðe k njemu susjed te ga umoli, da mu lisicu pokaže. Ovaj ga ponosno povede na mjesto. Èim je susjed uoèio tobožnju lisicu, prasne u grohotan smieh te zavièe: O du - das ist a Hund! Gosp. V. oæerao susjeda, prizvao više gospode, koji mu svi smijuæ potvrde daje ulovio - psa.