Virovtica.com
     
 
Novogodišnja èestitka svima i svakome
 
 

Iz "Virovitièkog lista" broj 12, dne 9. sijeènja 1954. godine.

U prvom broju ove godine, ja dolje potpisani IVEŠ PISAROVIÆ, detetiv sa Suvare u privatnoj praksi, želim u sredini navedenima dolje stilizirane želje.
Svim trgovaèkim poduzeæima želim i nadalje uspješnu proðu sviæa i lojeneca. Usput im savjetujem njeka virovitièkoj elektrani u novoj godini odobre njeku svoticu profita, jer, ako elektrana poème svitliti kak sada, njeæe prodati nijedne sviæe i lojenece.
Moram se drugima izviniti, što ih nisam stavijo na prvo misto u redosljedu èestitke... Ali mora nam biti jasno, da sviæama pripada prvo mjesto, jer da nema njih, ne bi mogo napisati nijedne rijeèi, a kamol njeke èestitke ... Znam, da je to bolno pitanje, a svi smo mi ljudi.
Et na, njeki se bune što nisu došli u "Virovitièan" zbog svojih dobrih djela i jer ih niko nije zapazio. Et, a njeki se bune, što su došli. Èak se i prite razbijanjem glave, a drugi isplaæivanjem honorara, ko da oni plaæaju honorare, a ne vele poštovana redakcija. - A treæi samo vièu, pa vièu. Kad otom mislim, doðe mi na glavu ona narodna "Svak se æeše gdje ga svrbi", dakle i njima želim sretnu Novu godinu i uspiha puno na stranicama "Virovitièana".

Sad bi bio red na stanici Virovitica grad. Ona je bliža od Velke stanice i mi svi graðani idemo na nju. - Koristimo se njome, kad je veæ tu. - No, u èekaonici nema peæi, zima, a životinju, koja se zove HIGIJENA, ne poznaju, odnosno nemaju èast poznavati je. - Prašina do gležnja, papirovlje do koljena, što je dokaz da su njeki ljudi boravili nutri prije još misec dana. Natpisa "NE PLJUJ NA POD" ima tri, al zato pljuce ni jedne. - Ako èovjek ima hunjavicu i punu maramicu, ne preostaje mu nego da kulturno pljune na pod, kao i mnogi prije njega. To stanje obiènom smrtniku izgleda ovak, a ovo što struènjaci kažu o tom: "Da na maloj stanici imaju ljudi ove ugodnosti, ne bi išli na Velku, a to bi dovelo do izolacije glavne stanice, a mi to ne možemo dopustiti".
Mudro! Zato upravi željeznièke stanice sve najbolje. A obiènim smrtnicima usput savjetujem njeka nejdu na malu stanicu, ako im je život mio i ako njeæe da im se smrzne vruæa juha u crivima.

Mi imamo i jednoga muzeja u gradu, što je svakak pohvalno, a još je pohvalnije što otaj muzej ima uslova da opstoji. Zat svim starinama želim sretan put u muzej, a firmama "Adojf Pajtaš i sin, Gizela, paromlin na valjke" i "Stjepan Koler, trgovina mješovite robe, Suhopolje" (sadašnja trgovina "Drave") èestitam pedeset godišnjicu opstanka i želim da ih ove godine stave u muzej kao vridan dokumentum naše prošlosti.
Nadalje, svim mamicama, koje uspiju uvesti dicu ispod šest godina u naš kinematograf (premda to nije njeki uspjeh, jer se na to ne pazi) želim sreæu, a onima koji side ispred njih, dobru zabavu. - Ja æu, u buduæ, kad idem u kino, narisat na svojim leðima šaha, pa njek se mališan igra šaha, a ne da se uæi boksati i da mu moja leða služe kao boksaèka vreæa. To preporuèam i drugima, med nama bud reèeno, men se to dogodilo, a ne bi štijo, da i još njetko bude žrtva...
Našem kazališæu želim još niz uspješnih premjera, kao KVEJ LAN, koje æe nas upoznati sa životom nama bliskih naroda, kao Kineza, Japanaca ili drugijeh. A mogli bi provest njeku isto tako vridnu dramu, recimo iz Afrièkog života, na primjer iz Konga...
Vaš odani Iveš Pisaroviæ, detetiv sa Suvare.