Virovtica.com
     
 
Naš starine
 
 

Iz "Virovitièkog zavièaja", broj 4. dne 25. svibnja 1900.

Savezno sa viješæu u prošlom broju našega lista o rietkom nalazu kremene sjekire iz predpovjesne dobe, mislimo, da ne æe biti s gorega, nego u horu, da pobliže progovorimo širem obæinstvu o vriednosti takovih nalaza. - Svaki narod, od najmanjega do najveæega, trsi se, da je svestrano na èistu o prošlosti naroda, kojemu pripada. - Stoga njegovi uèenjaci neumorno premeæu stare hartije, traže nadgrobne spomenike, premeæu stare grobove i dr., da unesu novu koju zraku svjetlosti, koja bi razsvietlila mnogu još tamnu toèku u poviesti njihova naroda.
I u nas Hrvata ima liepa kita požrtvovnika, koji su se dali na to, da osvietle našu domaæu poviest, te su neumorni u tome, da èiste i razbistrju, jer duh èovjeèi u svemu teži uza sve zapreke samo za istinom. Težak je to zadatak, što ga pojedinci svladati mogu samo uz pripomoæ drugih. - Ali se je pošlo i dalje. - Ne zadovoljava nas danas samo to, da znamo o prošlosti svoga plemena, mi bi rado znati, kakov je i kako je živio narod, koji je bio prije nas tu.

Na temlju dosad istraženoga znamo, da je èovjek u Europi davno prebivao, davno prije nego o tom ima ikakovih bilo ustmenih bilo pismenih predaja. - Saznajemo to po ostatcima njegovih stanova, po stvarima, koje je, rabio, a mnogo i po grobovima, u kojima je metao pokojnicima priloge na put u drugi sviet. - Tih stvari nije sasma nestalo, a naðu se danas ili sluèajno ili namjerice pri izkapanju, te se brižno sabiru u muzeje. - Tako doznajemo za ljude, koji nisu poznavali ni kovina, ni domaæe životinje, ni žita. Kako su im bile nepoznate kovine, to su pravili oružje od kremena i kosti. Najobiènije se naðe danas sjekira, nož, svrdao i šiljci za strjelice. - Stanovali su u to doba ljudi u špiljama i rupama u zemlji. Uza zvjerad, kakove danas ima, živio je tu i nosorog, sob, veliki medvjed, pak mamut (veæi od slona). Kosture ovih životinja nalazimo danas skamenjene. - Èovjek se u to doba bavio lovom, te tako živio hraneæ se mesom divljaèi i odievajuæ se krznom. Kasnije se taj narod poèeo izvlaèiti iz špilja, te pravio na jezerima kuæice na stupovima od pletera, a mazao ih ilovaèom. - Pod konac toga doba poèeli su od ovèje vune i lana tkati odjeæu. - Sve to davno doba zovemo kameno doba.

Dugo je èovjek bio upuæen na kamen, dok se nije poèeo upoznavati s rudama, koje su mu onda nadomjestile kamen. Bio je to tuè, smjesa bakra s kositerom. Stoga to doba zovemo tuèano doba. Pravio je od njega ne samo nuždno oružje, nego i nakit, kao igle, narukvice, ogrlice, itd.
Napokon se europski narodi upoznadoše i sa željezom. - U prvi mah su pravili (kovali) od željeza samo oružje i sprave, doèim se je nakit i dalje pravio od tuèa. Kuæe prave veæ od tesanog drva. - pravili su ukusne stvari kao: praporce, ogrlice, lanèiæe, šivaæe igle i dr. Mrtvacima prilažu bogato bojno oružje u grob, koje namjerice pokvare, da ne bude više za porabu. Ovo se doba zove željezno i traje po prilici do 200 g. prije Isusa. U to doba se nije rabio novac, veæ se je u našoj domovini kupovalo i prodavalo za karike i masivne komade zlata i tuèa.

Za dobe rimskoga gospodarstva prodrlo je u našu domovinu na stotine raznih stvari, koje je stvorila rimsku kulturu. - Mnogo veæ ima zlatnih i staklenih predmeta, ter trgovaca. - No premoæ rimskoga gospodstva podleže napokon moralno jaèim narodima; naime germanskim, a kasnije i slovjenskim. Opaža se, kako veæ kršæanstvo udara tomu dobu svoj biljeg krst.
Spomenuvši tako u kratko znamenite odsjeke u razvoju èovjeka na svietu, još nam je spomenuti, što nam valja raditi u tom pogledu. Mi Hrvati imamo liep svoj muzej u Zagrebu. Patriotska nam dužnost nalaže, da se zauzmemo za èuvanje starina svake vrste. Kad kome doðe u ruke takova stvar, treba pogledati, nema li tamo, gdje stvar naðena, još takovih predmeta ili možda kosti, ugljevlja, komada lonaca, kremena itd. Naðene predmete ne treba sasvim dobro oèistiti, osobito kovinski predmeti gube vriednost, ako se s njih skine zelena prevlaka (patina). Naðeno posude ne smije se podnipošto na suncu sušiti, veæ samo na zraku u sjeni. - Tko naðe takova šta, neka ne propusti odaslati arheologijskom odjelu narodnoga muzeja u Zagrebu. Ovaj je zavod kadar, da i plati pravu vriednost stvari, ako se to naroèito zahtjeva. Nema li tko volje, da nam pošalje takovu stvara, neka ju predade oblasti, župniku, uèitelju ili kojoj dragoj osobi, za koju je siguran, da ne æe naðeni predmet dati kamo izvan naše domovine, jer se i to èešæe dogaða.