Virovtica.com
     
 
Kao Raci...
 
 

Iz "Virovitièana" broj 9. dne 22. veljaèe 1903. godine.

Akoprem živimo u XX. vieku, u vieku napredka, mi idemo svaki dan natrag, kao da smo u šestom dielu svieta, a ne u starodrevnom glavnom gradu županije virovitièke. I najnovija urbarijalna skupština uvjerila nas o tom, da se nesmijemo ubrajati meðu napredne ljude, veæ meðu skranje natražnjake, koji neimadu smisla za ništa. Na dnevnom je redu bio predlog da se podigne urbarska bukana. Pišuæi mi prošli naš uvodni èlanak, bili smo više no sigurni, da æe ratari jednodušno zakljuèiti ustrojenje. A kad tamo, oni to netrebaju - njima i onako dobro ide. Danomice èujemo, kako se naš ratar tuži, da mu je zlo, da plaèa velike daæe i drugo. Ali kraj toga se ne miæe napried, da si i dohotke poveæa, veæ æeka u nadi da æe mu peèeni vrebci sami u usta doljetat. Takvi ljudi, ne samo da sebi smetaju, veæ preæe napredak ozbiljnim, za svoj obstanak zauzetim ratarom.

Na spomenutoj skupštini najviše su rogoborili oni, koji nikakve marve ne posjeduju, neimajuæi ni toliko èuvstva, da svojih sumješæana da im puste po volji, neka si pomognu. Ne, oni misle mudro: "Kad nemogu ja crpiti koristi ravno valaj neæeš ni ti", tako je u nas daleko doveo egoisam. Naprednim našim ratarom nepriostaje ino, nego da se što više skupe oko domaæe "Mljekarske udruge" te tu poduzmu, što im je kao urbarijalcem uzkraæeno. A doæi æe naskoro vrieme, kada æe se mnogi natražnjak kajati, za svoju nepromišljenost - ali biti æe kasno. Nad obzorjem našega mjesta lebde tmasti oblaci meðusobne nesnošljivosti. Trebao bi doæi jaki vjetar te proèistiti zrak. Dao Bog da se to što prije sbude.
Obširno izvješæe o ovoj zanimivoj skupštini donjeti æemo u sliedeæem broju.