Virovtica.com
     
 
O stranicama
 
 

Ideja o izradi stranica koje æe biti posveæene povijesti mojega grada, Virovitice naravno, seže još u 2001. godinu kada sam izraðivao svoje osobne i prve stranice - Danijel.info, i tom prilikom shvatio da na webu nema niti jedne stranice koja bi opisivala barem dio virovitièke povijesti. Ni do danas situacija nije puno drugaèija. Naravno, može se na nekoliko mjesta pronaæi pokoji tekst o povijesti grada, ali nema ništa slièno Virovtici. Ljudi kao da se boje povijesti, a povijest uopæe nije tako dosadna kako se to na prvi pogled èini. Kada ljudi èuju rijeè povijest, obièno im na pamet padnu oni debeli udžbenici u školi koji su puni nekakvih brojeva, godina, stoljeæa, koje smo morali bubati na pamet i koji nam veæini, budimo iskreni, nikada u životu nisu istinski zatrebali.

Pri pripremanju tekstova i istraživanju povijesti Virovitice, barem je mene to tako asociralo i došao sam na ideju da to napravim onako kako bih ja to volio proèitati u knjigama. Naravno, ne može se cijeli udžbenik staviti na web stranice, stoga sam tragajuæi za podacima i èinjenicama, otkrivajuæi prošlost Virovitice, iz svega toga odabirao ono važno i znaèajno, a odbacivao sve što mi se èinilo dosadno ili nevažno. To je zapravo bio jedini put da napravim zanimljive stranice, a da pri tome ne izgube na važnosti i istinitosti podataka koje sam želio prezentirati.

Na Virovtici neæete pronaæi niti jednu tabelu s nekakvim suhoparnim podacima. Ako ih je i bilo, trudio sam se predstaviti ih opisno, što je više moguæe. U današnje doba Interneta, multimedije i komunikacija, ljudi više jednostavno nemaju vremena baviti se istraživanjima i mudrovanjima o neèemu što ih previše zamara. Danas je bitna informacija, u što kraæem "pakiranju". Želite li da ju ljudi primijete, morate ju "omotati" tako da im privuèe pozornost. Trudio sam se to ostvariti, a koliko mi je to uspjelo, procijenite sami.


08. kolovoza 2008. godine, ekipa Virovtice i trenutak prije puštanja web stranica na Internet. Na slici su:
Dubravka Saboliæ, Boris Gazibara, Dragutin Celiæ i Danijel Reponj. © Foto: Marija Lovrenc

Posebna prièa bile su fotografije. Do njih je strašno teško doæi. Barem onih starih i vrijednih. Tu su mi pomagali prijatelji koji su mi sve fotografije do kojih su uspjeli doæi, bilo iz knjiga, èasopisa, svojih starih albuma, rado ustupili za potrebe izrade stranica. Ovdje moram posebno istaknuti gospodina Dragutina Celiæa, koji mi je kao pasionirani zaljubljenik u Viroviticu i fotografiju, rado ustupio svoje fotografije na kojima æete vidjeti ljude i kuæe, kojih na žalost više nema, ili ulice koje danas sasvim drugaèije izgledaju. Osim u samim èlancima, fotografije virovitièkih znamenitosti možete vidjeti zavirite li u Foto spomenar, svojevrsnu galeriju našega grada i ljudi. Ništa manju ulogu imao je Gradski muzej Virovitica i njegovi vrlo ljubazni zaposlenici, iz kojega sam dobio na korištenje veæinu ovih prekrasnih starih fotografija Virovitice koje možete pronaæi na Virovtici. 

Isto tako, posebno se želim zahvaliti Gradskom muzeju Virovitica i gospoði Dubravki Saboliæ koja ima pristup svim starim tiskovinama koje su nekada egzistirale u našemu gradu i koja mi je dozvolila da se koristim njezinim podacima koje vrijedno crpi iz njih sve ovo vrijeme. Dio njih objavljuje u svima vama dobro znanom Gradskom vodièu. Bez nje, ove bi stranice bile puno siromašnije, a svi bismo bili uskraæeni za sve one divne prièice iz davnina, koje možete pronaæi u rubrici Zanimljivosti. Svakako zavirite tamo i otvorite škrinjicu s daškom minulih vremena!

I što još reæi? Pripremajuæi sadržaje ovih stranica, èitajuæi svako slovo jer sve tekstove sam morao pozorno proèitati i urediti, otkrio sam jednu èinjenicu. Naša se Virovitica nije uopæe promijenila. Fizièki izgled grada svakako je, no grad i njegov život zapravo èine njegovi stanovnici, ljudi, a iako je 21. stoljeæe,  mi se uopæe ne razlikujemo puno od naših pradjedova, sa svim svojim vrlinama i manama. Èitajuæi tekstove novina, od prije više od stotinu godina, primijetio sam da su ljudi ostali gotovo isti. Zahvaljujuæi gospoði Saboliæ koja je birala te tekstove, listajuæi požutjele stranice novina koje su ureðivali i o kojima su pisali ljudi koji više nisu meðu nama, našao sam puno zajednièkih poveznica s nama danas.

Možete to i sami vidjeti, èitajuæi sve u Zanimljivostima. Politièari su im bili isti kao i ovi naši danas. Bilo je poštenih, ali bogme i pokvarenih. Problemi kojima su se bavili naši stari, isti su kao i ovi naši. Samo je "ambalaža" drugaèija. Nije bilo novaca, nije bilo posla, vladale su boleštine, a ljudima je lijeèenje bilo skupo. Snalazili su se kako su znali. Iako nije bilo automobila, imali su prometnih problema, bilo je kraða, nesreæa… Sve kao i danas. No, bilo je i poštenih i èasnih ljudi, možda više nego danas, koji su ostavili svoj trag u povijesti grada. Zahvaljujuæi njima, ovaj je grad dobio prvi asfalt, prvo plinsko i elektrièno svjetlo, prvi motorni mlin za brašno, telefonsku centralu… A ljudi? Isto kao i mi, udruživali su se u razne udruge baveæi se onime što vole, pjevanjem, sviranjem, sportom, plesom…


08. kolovoza 2008. godine, pritiskom tipke na tipkovnici, viša kustosica virovitièkog Gradskog muzeja gospoða Dubravka Saboliæ,
pustila je Virovticu na web! Na slici su: Boris Gazibara, Dubravka Saboliæ, Dragutin Celiæ i Danijel Reponj. © Foto: Goran Gazdek

No, baš sam uživao èitajuæi i prebiruæi po prašnjavoj prošlosti mojega grada, i èudio se kako je to nekada bilo, a opet, jako je slièno današnjici. Nadam se da æe i vama biti isto toliko zanimljivo. Tim više, jer su glavni statisti upravo naši preci, prepoznat æete ih po imenima i prezimenima. Usporedite ih s današnjima i vidjet æete koliko su nam poznati. U stvari, zapitajte se, koliko zapravo znate o prošlosti svojega grada? Malo ili gotovo ništa? Ako je tako, onda ste na pravome mjestu da tu èinjenicu promijenite. Navalite slobodno, zato smo napravili Virovticu kako bismo pomogli graðanima Virovitice da na jedan zabavan i primjeren naèin upotpune svoje znanje o gradu u kojemu žive. Nije to stvar prestiža, to je stvar opæe kulture življenja.

I na kraju, želio bih se posebno zahvaliti mojem dragom prijatelju Borisu Gazibara iz Prostudio, koji je odradio tehnièki dio Virovtice i uoblièio ove atraktivne web stranice, zajedno s dizajnom i pogonom (cms) koji vam brzo i efikasno prezentira svaku informaciju koju poželite. Njegovo umijeæe web dizajniranja i programiranja je tako dobro, da sam mu rado prepustio cijeli taj dio posla jer sam bio potpuno siguran da æe ga on odraditi - vrhunski! I nisam se prevario. Kada sam mu rekao da želim stranice koje æe izgledati istovremeno starinski i moderno, da imaju dizajn i boje "starine", znao sam što želim, no on ih je napravio još bolje nego sam se nadao. I sustav "navigacije" je napravio tako da se u bilo kojem trenutku možete snaæi, a ako kojim sluèajem ne možete pronaæi onu pravu informaciju, na vrhu vas uvijek èeka tražilica koja æe efikasno odraditi traganje za bilo kojom informacijom i ponuditi vam je.

Virovtica je dostupna na dvije web adrese, na klasiènoj adresi www.virovtica.com, a kako smo mi ipak i povijesno, oduvijek europska zemlja, koju su raspadom Austrougarske gurnuli protiv naše volje na Balkan, sada se ponovo vraæamo svojim korijenima, tamo gdje oduvijek pripadamo - u Europu. Kako bih to posebno naglasio, Virovticu sam smjestio i u europski internetski web prostor, na adresi www.virovtica.eu. Preko koje god nam adrese dolazili, ovdje æete uvijek biti dobrodošli.

Eto, toliko od mene. Prepuštam vam ovaj mali virovitièki vremeplov i želim vam ugodno i zabavno putovanje kroz vrijeme - u prošlost.

Danijel Reponj                    

Ideja, istraživanje, tekstovi i "papirologija" - Danijel Reponj, urednik
Kotaè povijesti i Zanimljivosti - Dubravka Saboliæ, Gradski muzej Virovitica
Web dizajn, programiranje i grafika - Boris GazibaraProstudio

Virovtica vam nudi i RSS kanal, ako imate svoje web stranice, slobodno se poslužite vijestima iz davnina, one nikada neæe biti iste.
Od 14. kolovoza 2008. godine Virovticu ideksira Google.

Molimo graðane koji imaju u svom posjedu stare fotografije Virovitice, a željeli bi ih u digitalnom obliku udomiti na Virovtici, da nas kontaktiraju radi dogovora. Sve fotografije nakon skeniranja vraæamo vlasniku neošteæene, a ispod svake æe uredno biti navedeni podaci od koga smo ih dobili. Pomozite nam da Viroviticu dostojno prezentiramo i da njezinu prošlost spasimo od zaborava!