Virovtica.com
     
 
Novo doba!
 
 

Razvoj Virovitice i njezina kotara odvijao se i tijekom prve polovine 18. stoljeæa vrlo sporo. Da pospješi gospodarski napredak ovog dijela Podravine, kralj Karlo VI poèeo je prodavati zemlju stranim velikašima. Dolaskom na vlast Marije Terezije, virovitièko vlastelinstvo dolazi u posjed feudalca Marka Pejaèeviæa, a preko njegovih potomaka, naslijedio ga je grof Josip Pejaèeviæ. Pejaèeviæ je dao isušiti moèvaru Rogovac i zasaditi velike voænjake, uzgajao je ribu u ureðenim ribnjacima, osnovao je dobro ureðene vinograde te dao naseliti mnoge, do tada puste virovitièke lokalitete. Nastojanja Josipa Pejaèeviæa da unaprijedi virovitièko vlastelinstvo, nakon njegove smrti, nastavili su i njegovi sinovi i unuci.

Antun Pejaèeviæ, sin Josipov, živio je u Virovitici u starom adaptiranom burgu, te ga je potkraj života dao srušiti i na njegovom mjestu zapoèeo graditi novi dvorac. 1804. godine, taj je dvorac dovršio njegov sin, koji se takoðer zvao Antun. Do tada su svi Pejaèeviæi stalno živjeli u Virovitici, a nakon toga su sve èešæe napuštali Viroviticu, živeæi pretežno u Beèu. 1841. godine, dvorac je prodan kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, koji su Pejaèeviæev dvorac preuredili, te je èitav dvorac dobio današnji neoklasistièki izgled. Tada je zasaðen i park oko dvorca. Pejaèeviæev dvorac i park, nalaze se i danas u samom središtu Virovitice i spadaju u kategoriju najljepših kulturno povijesnih znamenitosti ovoga kraja, na èega su Virovitièani posebno ponosni.

Park je danas omiljeno okupljalište Virovitièana, željnih odmora u prirodi. U njemu se nalaze impozantna stabla, stara izmeðu 150 i 180 godina, a neka možda i više od 200 godina. Park oko dvorca, zaštiæen je kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture - park) i sadrži 88 biljnih vrsta.