1. sijeÄnja 1907. godine
U Virovitici je prestala s radom "VirovitiÄka Äitaonica". ÄŒitaonica je spala na 24 Älana, koji viÅ¡e nisu mogli uzdržavati pristojnu Äitaonicu, te su se radije raziÅ¡li. Većina Älanova pristupila je druÅ¡tvu "Kasino" koje broji oko 115 Älanova, a imaju i dovoljan broj novina za Äitanje.
1. sijeÄnja 1923. godine
Održana je prva sjednica gradskog zastupstva nakon proglaÅ¡enja Virovitice gradom, predsjedavao joj je veliki župan Božić. "U graÄ‘anstvu je nastalo veliko uzbuÄ‘enje i grozniÄavo iÅ¡Äekivanje jer nije bilo na Äistu hoće li pobijediti volja naroda ili grupa zainteresiranih i ujedinjenih vlastodržaca, koji su sve moguće poduzimali da joÅ¡ kojega zajedniÄara predobe za sebe, ne žacajući se poduzimati niti najgadnijih pretnja i obećanja... Na novu godinu već prije 10 sati stao narod hrliti u gradsku vijećnicu, da vidi koja će grupa pobijediti i tko će biti izabran prvim naÄelnikom slobodnog i historiÄki toli važnog grada Virovitice. "Tajnim glasanjem u kandidacioni odbor izabrana su Majer, Zimerman i Valentić. Božić je od svoje strane imenovao Begovića, Salajića i RužiÄku". (Povici: Oho, to je pristranost!). Na to su se odbornici sa dr. Božićem povukli u susjednu sobu na vjeÄanje, koje je trajalo 25 Äasaka.
Kad su se zastupnici vratili u vjeÄnicu objavljuje dr. Božić, da pododbor predlaže za naÄelnika jednog od slijedećih: Vargić, Salajić, GaÅ¡par. Ovo je bilo primljeno od zastupnika većine i graÄ‘anstva najvećim negodovanjem. Padali su poklici: Skandal, to je Khuenov sistem! Gdje je kandidat većine! Fuj! Dr. Božić se grozi da će dati galeriju isprazniti. OdreÄ‘uje odmor. Nakon odmora koji je trajao 20 minuta prelazi se na izbor gradskog naÄelnika. U 11 sati 45 Äasova proglaÅ¡uje predsjednik rezultat izbora, za g. Paulina predano je 13 a za g. Vargića 11 ceduljica, i naglaÅ¡uje da izbor nije pravomoćan jer da Paulin nije uopće ni kandidiran. Zastupnik Majer hoće da stavi jedno pitanje na g. predsjedatelja no ovaj mu oduzima rijeÄ i predlaže da se cijelo zastupstvo povuÄe na tajnu sjednicu. Svi zastupnici, osim g. Petrovića izlaze no ostade protestirajući proti meÅ¡etarenju g. dr. Božića...
Tajno glasovanje obavljeno je ovaj puta tako, da su zastupnici dolazili stolu predsjedatelja dr. Božića, tamo pred njim napisali glasovnicu i po tom ju stavljali u kutiju. (Povici: Jeli to tajno glasovanje?!...) Po objavljenom glasovanju pronaÅ¡ao je skrutinij da je predano 25 glasovnica. Zastupnik Frgić predao je 2 glasovnice. (ZagluÅ¡na buka u publici. Povici: Fuj! Treba vam taj glas!...) U sred zagluÅ¡ne buke diže se zastupnik g. Petrović i govori kako je dosta Å¡uÅ¡kanja i muÅ¡kanja. Kada je većina za gospodina Paulina neka on bude naÄelnik. (Poklici odobravanja g. Petroviću...) Predsjedatelj dr. Božić grozi se izpražnjenjem galerije i poziva zastupnike da pristupe ponovnom glasovanju. U velikoj uzbuÄ‘enosti Äeka graÄ‘anstvo rezultat ovog trećeg glasanja. Skrutinij je obavljen a dr. Božić sav zelen konstatuje da je za g. Paulina palo 14 glasova a za g. Vargića 10. (nastaje urnebesno klicanje Živio Paulin! Živio Petrović! koji je od manjine u znak protesta gadnog postupka dr. Božića glasovao s većinom). Dr. Božić konstatuje da je prema tome izabran naÄelnikom gradski zastupnik g. Dragutin Paulin"...
Tako je na vrlo burnoj sjednici izabran prvi gradonaÄelnik Virovitice. Sve to zabilježio nam je izvjestitelj VirovitiÄana.
3. sijeÄnja 1755. godine
Na posjedu Antuna Å piÅ¡ića u Donjoj Bukovici izbila je prva donjobukovaÄka buna kmetova. Glavi poticaj buni jest pretjerano vlastelinovo izrabljivanje kmetova. Prema pisanju upravitelja voćinskog vlastelinstva ÄŒaÄkovića da se tih dana Å piÅ¡ić nalazio u Donjoj Bukovici seljaci bi ga sigurno ubili.
4. sijeÄnja 1755. godine
Naoružani donjobukovaÄki seljaci napali su vlastelinsku kuriju Antuna Å piÅ¡ića. Pandur Äuka uspio je noću pobjeći, ali su iz kreveta seljaci izvukli Å¡pana Kardardovića, vezali ga i odvukli u selo, gdje su ga namjeravali pogubiti. Dolaskom plemićkog predsuca Benedikta Arbanasa seljaci su pustili Å¡pana, ali je prije toga podsudac morao sasluÅ¡ati seljaÄke optužbe uz obećanje da će ih prenijeti Å piÅ¡iću.
6. sijeÄnja 1538. godine
U Križevcima je održan sastanak Hrvatskog sabora, na kome su odreÄ‘ene iznimne mjere za obranu Hrvatske pred turskim osvajanjem. "Svaki vlastelin mora od 36 kmetskih kuća na svojem imanju po jednog konjanika naoružati, te ga kroz godinu dana na svoj troÅ¡ak uzdržavati na granici Hrvatske. Ako bi u domovinu provalio TurÄin s ovećom silom te bi zauzeo koju tvrÄ‘u, tada mora svaki vlastelin osobno pograbiti oružje zajedno s petinom svojih kmetova, a u skrajnjoj nuždi dapaÄe i sa svima kmetovima svojim. Osim toga će Hrvatska za svoju redovitu obranu uzdržavati 300 plaćenih vojnika, i to 200 pjeÅ¡aka i 100 konjanika, da se uzmognu suzbijati manje turske provale. Kada Turci gdjegod provale u Hrvatsku, dužni su velikaÅ¡i i plemići to javiti svojim susjedima gruvanjem iz mužara i palenjem vatre. Od svakih 20 kmetskih kuća vlastelin mora držati u pripremi po jedna kola hrane za opskrbu vojske. Jednako ima dvadeseti dio svoga priroda otpremiti u pograniÄne tvrÄ‘e: Viroviticu, Nove Dvore i u Kraljevu Veliku"...
8. sijeÄnja 1480. godine
Dolazi do konaÄnog izmirenja pavlina i bukovaÄkih "svetogrdnika" seljaka, koji su se poÄetkom 1479. godine pobunili protiv pavlina u Bakvi (Å piÅ¡ić Bukovica).
9. sijeÄnja 1921. godine
Josip Fay na redovnoj godiÅ¡njoj skupÅ¡tini druÅ¡tva "Kasino" predložio je da se druÅ¡tvu promijeni ime. Usvojen je prijedlog gospodina Majcena da druÅ¡tvo promijeni ime u "GraÄ‘anska Äitaonica". Ovu odluku potvrdio je Upravni odbor 12 sijeÄnja iste godine od tada druÅ¡tvo koristi novo ime. "Kasino" kao najstarije virovitiÄko druÅ¡tvo osnovano 1874. nastavlja svoj ÄitaoniÄki rad pod novim imenom.
10. sijeÄnja 1904. godine
Mile Kramarić predsjednik SklizaÄkog druÅ¡tva priopćio je slavnom općinstvu da je sklizaliÅ¡te otvoreno i da su cijene snižene. Obiteljska karta stoji 3 krune, karta za jednu osobu 1 krunu i 60 filira, karta za pojedino sklizanje 20 filira. U druÅ¡tvo se graÄ‘ani mogu upisati u tiskari A. Habianac.
16. sijeÄnja 1762. godine
Umro je barun marko Aleksandar PejaÄević. Njemu je kraljica marija Terezija darovnicom dodijelila virovitiÄko imanje s utvrdom kao naknadu za dio mitroviÄkog vlastelinstva, koje je pripojeno Vojnoj krajini. Osim trgoviÅ¡ta Virovitice imanje se sastojalo od 29 sela i 5 pustih terena. Novi gospodar nastojao je povećati feudalne terete, te dolazi u teÅ¡ke sukobe s graÄ‘anima i kmetovima. Uz sajmove trgoviÅ¡tu je preuzeo pravo vinotoÄja, mesarenja i mitnice. Nakon njegove smrti virovitiÄko su vlastelinstvo kratko posjedovali njegovi roÄ‘aci Leopold i njegov brat Josip PejaÄević.
21. sijeÄnja 1755. godine
Kraljica Marija Terezija naložila je VirovitiÄkoj županiji da istraži koliko je Antun Å piÅ¡ić kao zastupnik Donje Bukovice povećao kmetske terete i time izazvao bunu seljaka.
25. sijeÄnja 1905. godine
VirovitiÄki zaviÄaj objavio je za Viroviticu podatke o roÄ‘enim, umrlim i vjenÄanima u 1903. i 1904. godini. U godini 1903. roÄ‘eno je 399, umrlo 290 žitelja, a vjenÄana su 99 para. U godini 1904. roÄ‘eno je 405, umrlo 299 žitelja, a vjenÄao se 91 par. Kako navodi izvjeÅ¡taj ovi podaci odnose se na rimokatoliÄke stanovnike grada.
28. sijeÄnja 1754. godine
Županijska skupÅ¡tina razmatrala je tužbu virovitiÄkih graÄ‘ana protiv vlastelina. Tužbu je poÄetkom sijeÄnja kraljica Marija Terezija predala u nadležnost županiji. Kako su predstavnici baruna Marka PejaÄevića energiÄno istupili protiv tužbe, županija ne poduzima niÅ¡ta da se zaÅ¡tite graÄ‘ani iako je kraljica tražila njihovu zaÅ¡titu.
31. sijeÄnja 1686. godine
Prema zakljuÄku Hrvatskog sabora, nastavila se je obnova Virovitice (nakon oslobaÄ‘anja od turske vladavine 1684. godine). "Tada je naime sabor odredio, da u Viroviticu imaju poći svi kmetovi kotara plemićkog suca Andrije BenÄaka u križevaÄkoj županiji koji moraju dati besplatne podvoze. Vjerojatno su ti kmetovi privažali graÄ‘u za pojaÄanje virovitiÄke tvrÄ‘e. To je pojaÄanje izvodio grof Fridrik Gall, koji je poslije odlaska Turaka bio prvi zapovjednik tvrÄ‘e u Virovitici".