Po Slavoniji (u srednjem vijeku zemlje izmeðu Gvozda-Petrove gore i Drave) potreba za gradskim posrednièkim naseljima javlja se tek u XII. st. kada su vlastela poèela svoja vlastelinstva davati u novèani zakup, i kada je na vlastelinstvima bio dovoljan ili suvišan broj ljudi koji su odluèili poæi u grad i kolonizirati ga. Kolonist za razliku od seljaka (kmeta) ima slobodu kretanja i moguænost zarade u varoši. Oko važnijih vlastelinskih središta tijekom XII. st. posvuda u Slavoniji nièu jezgre buduæih gradskih naselja.

U vrijeme dobivanja povlastice 1234. godine Virovitica je tako veliko naselje da je herceg Koloman zove veliko mjesto Verevèa - magna vill Wereucha u kome su sjedili kolonisti, kojima su nedostajale varoške povlastice. Zato im herceg Koloman daje posebnu "slobodu" - libertas, koja znaèi bolji pravni položaj od onoga koji su dotad imali.

Tekst povelje glasi:

"Koloman, božjom milošæu kralj i herceg èitave Slavonije, svima koji æe vidjeti ovu ispravu pozdrav i svako dobro. Da sve ono što se zbiva u vremenu s njim zajedno ne nestane, oštroumnošæu je mudraca utvrðeno da se osnaži svjedoèanstvom isprave.
Neka zna, dakle, sadašnja i buduæa zajednica da smo mi našim graðanima iz velike varoši Virovitice, tako sadašnjima kao i onima koji æe doæi, odredili ovakvu slobodu:

1.  Da se slobodno mogu doseliti s èitavim svojim imanjem i odseliti kamo htjednu, a da ne izgube ništa od svojih stvari pošto prodaju tako svoje kuæe kao i druge potrebne stvari.
2.  Dopustili smo im, osim toga, ako netko izmeĂ°u njih bude umirao bez nasljednika da moĹľe slobodno svoje imanje i sve što bude imao razdijeliti komegod bude htio, bilo svojim roĂ°acima, bilo za spas svoje duše.
3.  Nadalje, odreĂ°ujemo im da su nam duĹľni po svakim vratima
-  bez obzira na to da imali više stanova u jednom dvornom mjestu
-   plaæati 4 pondusa prema teĹľini koja vrijedi u gradu.
4.  Osim toga, odreĂ°ujemo da ni jedan sudac ne moĹľe presuĂ°ivati u njihovim parnicama, osim jedino njihov naèelnik - koji bude postavljen - s graĂ°anima istoga grada, i to s priseĹľnicima koji, dakako, zaprisegnuti budu odreĂ°eni  i poslani za to.
5.  OdreĂ°ujemo, osim toga, neka prema svojoj slobodi izabiru za naèelnika jednoga izmeĂ°u sebe koga budu htjeli, a mi ga potvrĂ°ujemo, ostavljajuæi im na volju da ga mogu skinuti nakon godine dana pošto završi pokusni rok naèelnikovanja.
6. OdreĂ°ujemo im takoĂ°er da nisu duĹľni davati tribut ni u jednom stranom mjestu.
7.  Nadalje, odreĂ°ujuæi dopušteno im da nisu duĹľni davati ni konje ni kola, koja se zovu podvoz, niti nositi pisma ni bilo koje namirnice, niti banu bilo kakav ĹľiveĹľ koji se zove "Ĺľaluzina"; osim jedan dan u ime dara.
l da se takva od nas darovna sloboda ne može opozvati, uz pristanak svih vaših kmetova (dostojanstvenika) - to jest bana Jule i njegovih sinova, Jule, magistra tavernika, Nikole, zaladskog župana, Opoja, šomoðskog župana, Jurja, vukovskog župana, i drugih, dopustili smo da im se da ova naša isprava osnažena zaštitom našeg peèata. Dano godine od utjelovljenja Gospodnjega tisuæu dvjesta trideset i èetvrte".

Dobivenom poveljom pravno je sankcioniran status njenih stanovnika, postali su graðani - hospites. Na taj su naèin stvoreni uvjeti za povoljniji razvoj virovitièkog gradskog naselja i gospodarsku djelatnost njenih stanovnika. Naime u srednjem su vijeku, pravni okviri bitno odreðivali moguænost ekonomske djelatnosti. Stanovnici Virovitice dobili su priliku da se od poljoprivrednih proizvoðaèa više posvete obrtu i trgovini (èlanak 6 i 7 povlastice). Izvrstan pravni položaj koji je proizlazio iz povlastice, stavljao je Viroviticu meðu prve slavonske varoši.