Po Slavoniji (u srednjem vijeku zemlje između Gvozda-Petrove gore i Drave) potreba za gradskim posredničkim naseljima javlja se tek u XII. st. kada su vlastela počela svoja vlastelinstva davati u novčani zakup, i kada je na vlastelinstvima bio dovoljan ili suvišan broj ljudi koji su odlučili poći u grad i kolonizirati ga. Kolonist za razliku od seljaka (kmeta) ima slobodu kretanja i mogućnost zarade u varoši. Oko važnijih vlastelinskih središta tijekom XII. st. posvuda u Slavoniji niču jezgre budućih gradskih naselja.
U vrijeme dobivanja povlastice 1234. godine Virovitica je tako veliko naselje da je herceg Koloman zove veliko mjesto Verevča - magna vill Wereucha u kome su sjedili kolonisti, kojima su nedostajale varoške povlastice. Zato im herceg Koloman daje posebnu "slobodu" - libertas, koja znači bolji pravni položaj od onoga koji su dotad imali.
Tekst povelje glasi:
"Koloman, božjom milošću kralj i herceg čitave Slavonije, svima koji će vidjeti ovu ispravu pozdrav i svako dobro. Da sve ono što se zbiva u vremenu s njim zajedno ne nestane, oštroumnošću je mudraca utvrđeno da se osnaži svjedočanstvom isprave.
Neka zna, dakle, sadašnja i buduća zajednica da smo mi našim građanima iz velike varoši Virovitice, tako sadašnjima kao i onima koji će doći, odredili ovakvu slobodu:
1. Da se slobodno mogu doseliti s čitavim svojim imanjem i odseliti kamo htjednu, a da ne izgube ništa od svojih stvari pošto prodaju tako svoje kuće kao i druge potrebne stvari.
2. Dopustili smo im, osim toga, ako netko između njih bude umirao bez nasljednika da može slobodno svoje imanje i sve što bude imao razdijeliti komegod bude htio, bilo svojim rođacima, bilo za spas svoje duše.
3. Nadalje, određujemo im da su nam dužni po svakim vratima
- bez obzira na to da imali više stanova u jednom dvornom mjestu
- plaćati 4 pondusa prema težini koja vrijedi u gradu.
4. Osim toga, određujemo da ni jedan sudac ne može presuđivati u njihovim parnicama, osim jedino njihov načelnik - koji bude postavljen - s građanima istoga grada, i to s prisežnicima koji, dakako, zaprisegnuti budu određeni i poslani za to.
5. Određujemo, osim toga, neka prema svojoj slobodi izabiru za načelnika jednoga između sebe koga budu htjeli, a mi ga potvrđujemo, ostavljajući im na volju da ga mogu skinuti nakon godine dana pošto završi pokusni rok načelnikovanja.
6. Određujemo im također da nisu dužni davati tribut ni u jednom stranom mjestu.
7. Nadalje, određujući dopušteno im da nisu dužni davati ni konje ni kola, koja se zovu podvoz, niti nositi pisma ni bilo koje namirnice, niti banu bilo kakav živež koji se zove "žaluzina"; osim jedan dan u ime dara.
l da se takva od nas darovna sloboda ne može opozvati, uz pristanak svih vaših kmetova (dostojanstvenika) - to jest bana Jule i njegovih sinova, Jule, magistra tavernika, Nikole, zaladskog župana, Opoja, šomođskog župana, Jurja, vukovskog župana, i drugih, dopustili smo da im se da ova naša isprava osnažena zaštitom našeg pečata. Dano godine od utjelovljenja Gospodnjega tisuću dvjesta trideset i četvrte".
Dobivenom poveljom pravno je sankcioniran status njenih stanovnika, postali su građani - hospites. Na taj su način stvoreni uvjeti za povoljniji razvoj virovitičkog gradskog naselja i gospodarsku djelatnost njenih stanovnika. Naime u srednjem su vijeku, pravni okviri bitno određivali mogućnost ekonomske djelatnosti. Stanovnici Virovitice dobili su priliku da se od poljoprivrednih proizvođača više posvete obrtu i trgovini (članak 6 i 7 povlastice). Izvrstan pravni položaj koji je proizlazio iz povlastice, stavljao je Viroviticu među prve slavonske varoši.
