Boraveći na ZeÄjem otoku, ugarsko-hrvatska kraljica Marija potvrÄ‘uje sloboÅ¡tine gradu Virovitici iz 1234. g. te mu odreÄ‘uje meÄ‘e. Kraljica je Marija 1248. odredila meÄ‘e virovitiÄke općine. Gradu je dodijeljena Å¡ira okolica na kojoj su se nalazile Å¡ume, oranice, livade i potoci. U dokument je unesen i opis tih meÄ‘a. Ali na temelju podataka koji su navedeni, gradski se teritorij ne može toÄno rekonstruirati. Može se jedino zakljuÄiti da se prostirala južno od ceste Virovitica-VaÅ¡ka i da je na jednom mjestu dolazila do rijeke Drave. Na virovitiÄkim meÄ‘ama, kao i na teritoriju koji je pripadao gradu, nalazile su se velike Å¡ume: Å¡uma Kabonak, Ravna Å¡uma (Rawn), Velika Å¡uma, Å¡uma Obrež (Ebres), Å¡uma Grabrovac (Grabrovch).
MeÄ‘e virovitiÄkoga teritorija ponovno su opisane 21. listopada 1353. godine, kad se virovitiÄka općina oko njih sporila sa susjednim plemićima. U proteklih stotinjak godina (od 1248 do 1353) na tim su meÄ‘ama nastale velike promjene. Pojavilo se desetak plemićkih posjeda. Po nalogu bana Nikole, meÄ‘e su ponovo utvrÄ‘ene i to na temelju isprave kraljice Marije iz 1248. godine. OdreÄ‘ivanje gradskoga teritorija bilo je važan trenutak u životu grada. U srednjovjekovnim gradovima, obrti i trgovina nisu bili u potpunosti odvojeni od zemljoradnje. GraÄ‘ani su obraÄ‘ivali manja polja, vinograde, koristili Å¡ume. Kad su se te poljoprivredne povrÅ¡ine nalazile na gradskom podruÄju, za njih nisu morali davati feudalne daće. Gradski teritorij bio je podvrgnut upravi općine. Na temelju ponovno opisanih meÄ‘a VirovitiÄani su uspjeli dokazati da njihovoj općini pripada posjed Drža (possessio Derze), koji je posjedovao plemić Pavao MaÄ‘ar. Taj je posjed 3. veljaÄe 1354. godine dosuÄ‘en Virovitici.
