U mletaèko-dalmatinskom popisu bosanskih pašaluka za Viroviticu je zabilježeno da je èvrst grad, okružen zidovima s jednom utvrdom u kojoj je smješteno topništvo, da grad i utvrda mogu imati 300 kuæa i oko 400 ljudi sposobnih za oružje, a u njemu da stanuju i brojne age. O Virovitici i okolnim mjestima kao naseljima i njihovu izgledu za osmanske vladavine, podaci su vrlo uopæeni i manjkavi, a uz to i posve nepouzdani. Na temelju tih podataka stvara se zapravo nepostojeæa slika Virovitice u to doba, slika koja gotovo ni malo ne odgovara stvarnosti. Naime, sama èinjenica da je Virovitica dugo vremena bila kraljevski posjed, gdje su povremeno navraæali ugarsko-hrvatski kraljevi i èlanovi njihovih obitelji, podsvjesno navodi na zakljuèak, da je rijeè o dobro utvrðenom gradu s kaštelom i drugim zdanjima, koja su Turci svakako morali zateæi prilikom osvajanja. Po logici same stvari, takvu naèinu razmišljanja ništa ne proturjeèi i èini se vrlo razložnim, ali za njega nema nikakvih drugih uporišta i dokaza osim golih pretpostavki. U tom pogledu kao jedini dokaz mogli bi donekle poslužiti slikovni prikazi Virovitice iz 1684. godine, ali oni još više zamuæuju pogled i vode istraživaèa na stranputicu. Pogotovo ako se ima na umu da su iskljuèivo nastali kao plod mašte slikara i bakropisaca, a da nitko od njih nikada nije ni vidio Viroviticu ili bilo koje drugo mjesto na tom prostoru.

S obzirom na to, ti su prikazi, unatoè privlaènosti i grafièkoj vrijednosti, neprihvatljiva osnova za stvaranje predodžbe o Virovitici, u vremenu o kojemu je rijeè, pa ih valja gotovo u cijelosti odbaciti. Ali ne samo to nego i osloboditi se ustaljenih mišljenja koja se ne temelje na vjerodostojnim opisima i povijesnim izvorima. Jedino na taj naèin moguæe je prevladati postojeæe zablude i doæi, makar i u mutnim obrisima, do približne slike Virovitice i okolnih mjesta prije tri stotine i više godina. Prema mletaèko-dalmatinskom opisu bosanskoga pašaluka iz 1620. godine, Virovitica je èvrst grad, okružen zidom, s jednom utvrdom na kojoj su postavljeni dosta brojni topovi. Varoš i utvrda mogu imati oko 300 kuæa i 400 ljudi sposobnih za oružje. Osim kapetana u varoši uvijek stanuju brojne turske age. Slijedeæi je opis bosanskoga pašaluka iz 1626. godine, a pribilježio ga je carski poslanik Atanasije Georgiceo. Sadržaj toga opisa potpuno je isti kao prethodni, pa nema razloga sumnji da je to zapravo dorjeèan prijepis mletaèko-dalmatinskog opisa. I u tom navodno Georgiceovu opisu stoji da je Virovitica èvrsti grad opasan zidom, ima jednu utvrdu s veæim brojem topova, oko 300 kuæa i 400 ljudi sposobnih za oružje, a u njoj stalno borave kapetan i turske age.