Iz "Hrvata" broj 42. dne 15. listopada 1911. godine.

Dnevni događaji teku svojim tokom. U našem javnom životu odigravaju se razni prizori i sve izgleda, da se živi od danas do sutra. Do danas nitko nije ozbiljno stavio pitanje, što ima dalje da sljedi?
U ovo par posljednjih godina digla i proširila se narodna svijest jako, zato nije bilo moguće uskrisiti stare narodne stranke. Koja je svoju ulogu tužno i ružno odigrala! Pa dali njoj novo ime, pa i stranka napredka, ona nema oslona u našem narodu, jer su prošla vremena, kada se je politika dirigirala sa Markova trga. Sada politiku određuje narod, makar i nije on dirigent, ali neće više da igra onako, kako se odozgora svira.
Stoga su u poslijednje vrijeme padale vlade i hanovi kao kruške. Od godine 1903. ovamo palo ih je pet! Dakle svake poldruge godine po jedna. To nam u neku ruku laska, a i nadali smo se uvjek nešto boljega, ali obratno se dogodilo. Dolazi sve gore i gore i mi nemamo od toga ništa drugo, nego da zemlja od ono malo naših prihoda, što nam Mađari dobace, mora plaćati masne mirovine. Vlade i hanovi padaju, ne zato jer to Hrvati žele i hoće, jer to zahtjevaju narodni interesi, nego jer to hoće Beč i Pešta, a naši intriguanti samo pomažu, da zasjednu na njihova mjesta, pa onda na račun naroda obskrbe sebe i svoje.
Kako izgleda i svi znaci pokazuju, pasti će naskoro i sadanja vlada, jer su se oni koji žele, da zajaše na njihova mjesta, pobrinuli u Pešti i Beču daje tamo onemoguće, a mi smo deveta briga. I tako to ima ići dalje, da nitko ozbiljno i ne misli, što će iz toga izaći.
Po našem mnienju razvija se u narodu neka apatija, u inteligenciji neki nehaj, a u činovništvu pretorijanstvo i najgadnije štreberstvo. Danas služi ovoj vladi, sutra sasma protivnoj, a to bolje mogu glupani i podlaci, pa su takov i isplivali na površinu i zapremili važna mjesta u našoj upravi. Takovim je ljudima samo napredak u rangu, karijera, vazda pred očima, pa se ne stide nijednoga sredstva, da svoj lični ideal postignu. Za volju časti i vlasti - objesiti će svoga oca! Eto to je uspjeh intriguanstva i rušenja vlade i banova.
Zato moramo iskreno reći, da sva naša politika nije narodna politika, nego bezglavo spletkarstvo domaćih izroda, koji Beču i Pešti služe kao pusto oružje. Zato bi morali najprije postati narod sviestan onoga što hoće i može, i sliedeći neki stalni pravac u svemu javnom životu, raditi na tome, da postanemo sređeni i zdravi. Svoju politiku da vodimo u skladu sa našim dobrom, a intriguane, štrebere i podlace, da isključimo iz javnoga društva, pa ćemo imati ne samo penzija, nego i dobra - slobode!