Iz "Virovitièkog lista" broj 24 dne 2. travnja 1954. godine.
Post sam se vratjo zgdišnjeg dopusta, zapazijo sam njeke stvari, koje se prije nis dogaðale u našem gradu. Na sajmene dane morate èut kak naša razglasna svira prekrasno. Ne sviraju oni sam pjesme, dadu oni èak i satove fiskulture prek radja, da se graðani malkoc razgibaju. Idem tek ulcom, a onaj iz razglasne vièe: "Jedan, dva, glava gore, ruke dole...", pa je men došlo milo da se malo gimnasticiram po ulci. A evo još jedno èudo u Virovtici: "Stigao cement" i "prispjeo petroleum", èitajte u avzlogima "Drave". Nije sad samo to èudo, što je stigao cement i petroleum, veæ je još veæe èudo kako ovi iz "Drave" znaju pravopisa. A evo još veæeg èuda. Rješlo se teda negda pitanje okolo "kazaljišta" il dvorane "Partizana", il Doma kulture, il ni sam neznam kak bi se ta prostorja mogla sve zvat. Vodi i borbu "Partizanove!" i kazaljištarci, i ne zna ko sve nije. A nije ni dugo, svega jednu cilu godnu.
Veæ sam mislijo da æe to "krupno" pitanje njekak ostat nerješeno sve dok se oženim, pa od mog sina unuk i njegvi vršnjaci da æe to njekak valjda uspit riješt. Rješavalo se to njekak tak dugo ko kakvo svitsko pitanje. Rukometaši "Lokomotive" provode najrentabilniju razdjelu novca kojeg dobiju. Na primjer: Zimus su kupli ženskim rukometašima sve potrebite stvari, ko što su to puloveri, laèe i njeki plavi brocaki, pa ondak još nješt manje važnih stvari: dresove, papuèe i t.d. A da ne bi bilo muškima krivo, obeèalis kupt to isto, sam æe im mjesto laèa, kupt suknje, što æe im jako trebat da budu ljep jednak obuèeni. Na kraju da zamoljim ljude ak mi oæu izaæ u susret i pratit me u kino, da mi pomognu naæ sjedalcu na koju trebam sist. Jab kupjo èak i kartu i ušli bi u kino još za dana, samo da mi pokaže kak se u kinu broje sjedalice. Za uloženi trud platjo bi mu izvjesnog honorara.
Ja ozdol potpisati Iveš Pisaroviæ
