30. srpnja 1552. godine, požeški sandžak-beg Ulama opkolio je Viroviticu nadmoænom vojskom. Grad je trebalo braniti 50 haramija, ali vidjevši veliku nadmoæ turske vojske, grad se predao bez borbe. Tako je Virovitica 1552. godine prešla u tursku vlast. Krajem 16. stoljeæa, Turci su poèeli naseljavati svoje pristalice i pratitelje. Veæinu tih novih doseljenika èinili su dinarski vlasi, a bilo je dosta i pravih etnièkih Srba. Mnoga srednjovjekovna sela odjednom su nestala i nikada se više nisu obnovila. Umjesto njih pojavljuju se nova, koja se održavaju sve do danas. Pravoslavni doseljenici na virovitièkom podruèju bili su crkveno podreðeni svome vladiki, kojemu je bilo sjedište u manastiru Duzluku, kod Orahovice, a imao je naslov požeškoga metropolite.
Preostalo katolièko stanovništvo ostalo je bez vjerskih poglavara jer su ovdje odnosi izmeðu katolièke crkve i turskih vlasti bili sasvim prekinuti. Više od 120 godina, u Virovitici su živjeli pretežno Turci i pomuslimanjeni poturice. Starije gradske objekte su preuredili za svoje potrebe, a ostale su jednostavno srušili. Tako je do kraja 16. stoljeæa, Virovitica dobila tipièan izgled turske kasabe. Kraj turske vladavine u Virovitièkom kraju, poèeo je 13. srpnja 1684. godine, kada je vojska generala Leslija opkolila Viroviticu. Turci su u pregovorima uspjeli dobiti garanciju da æe za predaju grada moæi slobodno otiæi u Bosnu. U Virovitici je u to doba bilo oko 300 janjièara i oko 1000 Turaka sa ženama i djecom. Kada su krenuli prema Bosni, doèekala ih je krajiška vojska kod Brestovca i pobila ih. Nakon osloboðenja Virovitice od Turaka, ubrzo su osloboðena i mjesta Sopje, Voæin i Slatina. Do 1687. godine, èitava zapadna Slavonija je bila u rukama krajiške vojske i od tada ovdje zapoèinje novo doba.
