30. srpnja 1552. godine, požeÅ¡ki sandžak-beg Ulama opkolio je Viroviticu nadmoćnom vojskom. Grad je trebalo braniti 50 haramija, ali vidjevÅ¡i veliku nadmoć turske vojske, grad se predao bez borbe. Tako je Virovitica 1552. godine preÅ¡la u tursku vlast. Krajem 16. stoljeća, Turci su poÄeli naseljavati svoje pristalice i pratitelje. Većinu tih novih doseljenika Äinili su dinarski vlasi, a bilo je dosta i pravih etniÄkih Srba. Mnoga srednjovjekovna sela odjednom su nestala i nikada se viÅ¡e nisu obnovila. Umjesto njih pojavljuju se nova, koja se održavaju sve do danas. Pravoslavni doseljenici na virovitiÄkom podruÄju bili su crkveno podreÄ‘eni svome vladiki, kojemu je bilo sjediÅ¡te u manastiru Duzluku, kod Orahovice, a imao je naslov požeÅ¡koga metropolite.
Preostalo katoliÄko stanovniÅ¡tvo ostalo je bez vjerskih poglavara jer su ovdje odnosi izmeÄ‘u katoliÄke crkve i turskih vlasti bili sasvim prekinuti. ViÅ¡e od 120 godina, u Virovitici su živjeli pretežno Turci i pomuslimanjeni poturice. Starije gradske objekte su preuredili za svoje potrebe, a ostale su jednostavno sruÅ¡ili. Tako je do kraja 16. stoljeća, Virovitica dobila tipiÄan izgled turske kasabe. Kraj turske vladavine u VirovitiÄkom kraju, poÄeo je 13. srpnja 1684. godine, kada je vojska generala Leslija opkolila Viroviticu. Turci su u pregovorima uspjeli dobiti garanciju da će za predaju grada moći slobodno otići u Bosnu. U Virovitici je u to doba bilo oko 300 janjiÄara i oko 1000 Turaka sa ženama i djecom. Kada su krenuli prema Bosni, doÄekala ih je krajiÅ¡ka vojska kod Brestovca i pobila ih. Nakon osloboÄ‘enja Virovitice od Turaka, ubrzo su osloboÄ‘ena i mjesta Sopje, Voćin i Slatina. Do 1687. godine, Äitava zapadna Slavonija je bila u rukama krajiÅ¡ke vojske i od tada ovdje zapoÄinje novo doba.
