U zatvorenim srednjovjekovnim vlastelinstvima, stanovništvo se slabo obnavljalo novim doseljenicima, pa su tu negativnu pojavu, ugarsko-hrvatski vladari pokušavali izmijeniti izdavanjem pisanih povelja, na temelju kojih su pojedina veća selišta dobivala status povlaštenih trgovišta s odgovarajućim slobodama. Takvu povelju dobila je 1234. godine i Virovitica. Izdao ju je slavonski herceg Koloman, sin kralja Andrije II i brat Bele IV. Taj dokument je dao Virovitici punopravni status srednjovjekovnoga grada, i to u vremenu kada slična prava nisu posjedovala mnoga naša mjesta u Slavoniji, pa ni sam Zagreb.

Tako Virovitica u prvoj polovici 13. stoljeća je ne samo "magna villa-veliko mjesto", već je imala izuzetan položaj i značenje na širem prostoru Slavonije. Da je to doista tako, pokazuje i činjenica što su kraljevi iz kuće Arpadovića tijekom 13. stoljeća, često prebivali u Virovitici i u njoj imali svoj sezonski dvorac. U Virovitici i oko nje, imao je Koloman II svoje velike posjede, koje je stalno povećavao. Dana 26. studenoga 1242. godine, izdao je kralj Bela IV u Virovitici, poznatu Zlatnu bulu, kojom je Zagreb dobio status slobodnoga i kraljevskog grada! U Virovitici je često boravila i kraljica Marija, žena Bele IV. Ona je oko 1247. godine postala vlasnica i protektorica grada. Zato je 26. listopada 1248. godine izdala gradu sličnu povelju kao ranije kralj Koloman II, u kojoj se ponavljaju sva ranija prava i obveze virovitičkih doseljenika, ali i propisuju neke novije norme.